Marsilio Ficino jedna je od središnjih ličnosti renesanse. Prijevodima Platonovih djela, svojim filozofskim sustavom i Akademijom u Careggiu dao je velik doprinos popularizaciji platoničke tradicije u zapadnoj misli. Osnovni aspekti njegove filozofije su shvaćanje Univerzuma kao jedinstvenog organizma s uređenom hijerarhijom, učenje o Dobru, Ljepoti i Ljubavi te učenje o duši koje se oslanja na Platonova učenja.
Svi se povremeno osjećamo neshvaćenima ili nedovoljno cijenjenima. Tada se trebamo sjetiti okrenuti nutarnje zrcalo, ili "oko duše", jer ono odražava ono prema čemu je usmjereno. Ako je usmjereno prema dolje, odražavat će samo loše stvari ovoga svijeta. Okrenemo li ga prema gore, blistavo nebo donijet će ljepotu i radost u naša srca. Održavanjem ovog odraza neba u našoj duši, sve će nam postati lakše, a naš put postat će ugodniji i radosniji.
Umjetnost posredstvom simbola ima snagu komunicirati s onim duboko intimnim, intuitivnim u čovjeku, zahvaljujući jeziku simbola koji je intuitivan i evokativan, i prirodnom nas analogijom povezuje s idejama bez posredovanja uma. Umjetnost tako može probuditi u čovjeku sjećanje na uzvišene arhetipove i istine te otvoriti vrata dubljoj, ljepšoj stvarnosti.
Ljudi bez smjera ili odredišta su poput trupaca bačenih u rijeku života koje nosi struja, sve dok ne nestanu s površine rijeke… No snagom volje, savladavajući pritom otpor grube materije, nastaje čovjek koji opirući se struji, putuje uzvodno rijekom života prema novom i boljem svijetu.
Nema ulomka jer je objava zaštićena.
Giordano Bruno (Nola, 1548. - Rim, 1600.) je talijanski renesansni filozof, znanstvenik i pisac. Ni danas najveći dio njegovih djela
Ako je duša besmrtna i božanska, i ako smo mi doista duša, a naše tijelo samo oruđe kojim se ona služi, onda se nameće cijeli niz pitanja: Zašto je duša sišla u tijelo? Zašto smo osuđeni na trpnju u ovom osjetilnom svijetu? Zašto se ne sjećamo svog božanskog porijekla? I, konačno, može li se i ako duša vratiti u svoje istinsko boravište?