Rimski Sokrat – Gaj Muzonije Ruf – II. dio
Rimski stoik Muzonije Ruf, uziman kao uzor časnog života, u sačuvanim raspravama daje odgovore na niz konkretnih pitanja svojih učenika. Posebno se osvrće na pitanje hrane te stol smatra mjestom za vježbanje umjerenosti i vladanja sobom, a po pitanju ostalih životnih potreba savjetuje krajnju jednostavnost. Jednim od glavnih zadataka filozofije smatrao je otkrivanje naših vlastitih nedostatka, da bismo ih ustrajnom vježbom mogli nadvladati i živjeti ispravno.
Aktualnost Platonove dijalektike
Što je dobro, pravedno, lijepo itd., pitanja su s kojima je Sokrat suočavao svoje sugrađane te im dijalektičkim putem pomagao doći do ispravnih spoznaja. Platon razrađuje dijalektiku u stupnjevit put traženja istine koji čovjeka usmjerava prema ideji dobra. Put počinje priznavanjem neznanja te vodi preko oslobađanja od površnog mnijenja do konačnog razumijevanja stvari i odnosa. Uz upitne kriterije današnjice koji nesvjesno upravljaju našim odabirima, potrebno je oživjeti dijalektiku koja unosi misaoni red i vraća nas trajnim vrijednostima.
Aristotelova praktična filozofija
Platonov učenik Aristotel bio je jedan od najsvestranijih i najsistematičnijih filozofa starog vijeka s kojim će grčka filozofija doseći svoju punu zrelost. Ideal koji mu je usadila Platonova Akademija bio je vladavina duha i vrline kako u životu pojedinca tako i u životu države. Izgrađena na tim temeljima, njegova praktična filozofija bila je sprega etike i politike, znanosti o individualnom i društvenom životu, jer su obje imale isti cilj: brigu za dušu i odgoj građana.
Rimski Sokrat – Gaj Muzonije Ruf – I. dio
Muzonija Rufa uglavnom znamo kao učitelja slavnog Epikteta, no on je bio vodeći stoik svog vremena te primjer uzvišenog života. Etika je bila početak i kraj njegove filozofije koju je shvaćao kao umijeće dobrog i časnog življenja. Zbog života usklađena sa stoičkim učenjem, poticanjem na vrlinu i hrabrosti u suočenju s posljedicama vlastitih stavova nazivali su ga rimskim Sokratom. Zagovarao je vraćanje jednostavnom životu u skladu s vrlinama svojstvenim ljudskoj prirodi jer samo tako čovjek može ispuniti vlastitu ulogu.
Karl Jaspers – Duhovna situacija vremena
Njemački filozof i psihijatar Karl Jaspers jedan je od istaknutih europskih mislioca XX. stoljeća. Glavne teme njegovih razmatranja su smisao ljudske egzistencije, čovjekova sloboda i samoostvarenje. Knjigom Duhovna situacija vremena, napisanoj 1930. godine, predviđa i sagledava ključne probleme modernog svijeta. Govori o tehnificiranom i birokratiziranom vremenu u kojoj je čovjek odvojen od tradicije, istrgnut iz korijena, posljedica čega je praznina i besciljnost. Zaključuje da je svijet na prekretnici koja obiluje mogućnostima i opasnostima te da čovjeku preostaje da pronađe put iz vlastitog izvora.
Jesmo li ljudska bića ili ljudska djela?
Brzo moderno društvo pokretano profitom veliča aktivnost, užurbanost i stalnu zauzetost poslovima jer daju osjećaj djelovanja i produktivnosti. Pritom se često žrtvuje kvalitet za kvantitet, radi se površno i zanemaruje dubina stvari. Naglašenu izvanjsku aktivnost obično prati nutarnja pasivnost pa previđamo ljudske vrijednosti i mogućnosti. Važno je uspostaviti ravnotežu između vanjskih aktivnosti i našeg nutarnjeg svijeta te u svemu onome što radimo više biti nego odrađivati, kako bismo živjeli svjesnije i otkrivali našu pravu svrhu i zadaću u životu.
Meden agan – Ničeg previše
Meden agan je drugi najslavniji natpis na Apolonovu hramu u Delfima. Prvi, nama poznatiji, Gnothiseauton ili Upoznaj samoga sebe, Sokrat je prihvatio kao glavnu vodilju svoje filozofije. Izreka Meden agan poznata je još i u
Obrazovanje drevnih Meksikanaca
Meksički povjesničar Miguel León-Portilla, glavni autoritet za kulturu náhuatl, dominantnu kulturu prethispanske Amerike, u svojoj knjizi Filozofija náhuatl govori, između ostalog, i o njihovom umijeću odgoja i obrazovanja. Mlade se ljude sustavno pripremalo za uključenje u život zajednice kroz dva temeljna obrazovna aspekta: obrazovanje srca i obrazovanje uma. Snažan naglasak stavljali su na razvoj samokontrole vlastitog ja i usavršavanje osobnosti, a sve u cilju ostvarenja ideala: čvrsto srce i mudro lice.
Seneka – filozofija kao terapija
Seneka, jedan od vodećih predstavnika rimskog stoicizma, usvaja najbolje od učenja stoika, kinika, epikurejaca i neopitagorejaca. Cilj mu je bio poučiti čovjeka ispravnom i sretnom življenju, za što savjetuje prepustiti kormilo života razumu, onom čovjekovom dijelu koji oplemenjuje i približava Bogu. Zdravlje je za njega plod ispravnih prosudbi i življenje u skladu s njima, a bolest posljedica tvrdokornih iskrivljenih viđenja. Senekina je filozofija terapija za dušu i utjeha u životnim nedaćama pa je jednako aktualna danas kao i prije dva tisućljeća.
Tko je bio Buddha?
Pitanje koje je izazivalo velike dvojbe i rasprave između Buddhinih neposrednih učenika i sljedbenika bilo je: Tko je bio Buddha – ljudsko ili božansko biće? Ako je samo ljudsko biće, kako je mogao dosegnuti takvu razinu moralnog savršenstva i spoznati tako duboke istine? To je dovelo do podjela unutar budizma tako da južna škola uzvišenog učitelja smatra ljudskim bićem, a sjeverna božanskim, što pojašnjava Daisetz Teitaro Suzuki u svojoj knjizi Osnove mahāyāna-budizma.
Snaga jedinstva
Život u svojoj cjelovitosti primjer je jedinstva iz kojeg ništa nije izuzeto, jer ništa ne može opstati izdvojeno. Sve je povezano poput karika u lancu i ima svoju ulogu. Stoga se rastućem separatizmu, razdvajanju i otuđenju treba suprotstaviti snaženjem humanih odnosa, razvijanjem međusobnog povjerenja, solidarnosti i velikodušnosti. Trebamo graditi jedinstvo kako bismo se opet osjetili članovima velike složne obitelji koja se zove čovječanstvo.
Čovjekove želje
Želja je pokretač čovjekova života, ona vodi i usmjerava njegovo djelovanje. Čovjekove su želje dvosmjerne: on želi prolazne materijalne stvari, ali i duhovne. Postoje različite prepreke koje onemogućuju ispunjavanje naših osobnih želja što vodi frustraciji, agresiji, depresiji. No, uistinu human način života podrazumijeva nadilaženje osobnih želja te djelovanje za dobrobit drugih živih bića. Takav način života pokreće prirodna potreba i volja, a ne želja za ugodom.