Mi smatramo ove istine očiglednima: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom. Ovaj često navođeni citat Thomasa Jeffersona iz Američke deklaracije o neovisnosti s vremenom je postao moto moderne Zapadne civilizacije, takozvani američki san. Prirodna filozofija također tvrdi da je sama priroda života ili bića sreća. Međutim, američki san traži ostvarenje sreće izvan čovjeka, u onome što on ima, a ne u onome što jest. Fromm smatra da je upravo to dovelo civilizaciju i čovjeka na rub sloma i zato je njegovo upozorenje na odabir između dviju orijentacija, imati ili biti, aktualnije nego ikad.
Sloboda je kompleksan pojam jer osim fizičke slobode podrazumijeva i slobodu duha. Čovjek može biti porobljen od drugih ljudi, ali on to može biti i unutar sebe, zbog vlastitog neznanja. Na primjer, možemo misliti da je sloboda potpuna neuvjetovanost, mogućnost da činimo što god nam padne napamet ili sve što zaželimo, ali postoje želje i prohtjevi koji s vremenom stvaraju ovisnost i zarobljavaju nas. Budistička filozofija kaže da tako nikad nećemo biti sretni jer zadovoljstvo je samo kratkotrajno i stalno rađa novim željama. Da bismo bili slobodni i sretni, trebamo se osloboditi svega što ometa izražavanje naše istinske humane prirode.
U indijskoj filozofiji pojam mokša, apsolutna sloboda, označava trenutak kada je ostvaren krajnji smisao postojanja. Tom trenutku prethode brojna oslobađanja za koja je najprije potrebno spoznati ono što je ograničeno i ono što ograničava. Stoga je sloboda rezultat procesa oslobađanja i uravnoteženja sebe samog.
Sreća nije slučajna, već je svatko kovač svoje vlastite sreće. Kao u priči o košulji sretnog čovjeka, sretan je onaj bez košulje, onaj tko ne robuje vlastitim željama i čiji su razum i srce slobodni od briga. To ne znači da ne trebamo ništa planirati, naprotiv, trebamo naučiti živjeti inteligentno. Sreća je u punoći života. Zato je važno moći odgovoriti sebi na pitanje: Što očekujem od života? Pored toga, inteligentno je i s vremena na vrijeme provjeriti: Živim li u skladu s onim što očekujem?
Filozofija Upanišada
Upanišade, jedan od najstarijih filozofskih tekstova, zaključni su dio Veda i sadrže sintezu temeljnih učenja drevne indijske misli. Upanišade daju odgovore na pitanja o životu i smrti, o vezi između čovjeka i univerzuma te pokazuju put koji ima polaznu točku, ali i cilj, a to je spoznaja apsolutne stvarnosti. Središnja ideja Upanišada jest da je najdublja bit čovjeka istovjetna biti univerzuma. Spoznajom toga jedinstva čovjek se oslobađa kruga rođenja i smrti.
Bharatanatyam – plesna priča bogova i ljudi
Plesna drama bharatanatyam, nastala na krajnjem jugu Indije objedinjuje ples, glazbu, glumu i poeziju. Sadrži elemente stare religije Dravida i brahmanizma te kulta boga Šive. Kao i svaka tradicionalna umjetnost, povezana je s religijskim idejama koje umjetnici nastoje što vjernije prenijeti. Sastavljena od niza cjelina, bharatanatyam se uspoređuje s ulaskom u hram, prilaženjem oltaru, uspostavom komunikacije te potpunim stapanjem s božanskim.
Najstarija sveučilišta na svijetu
Najstarije sveučilište u Europi utemeljeno je 1088. god. u Bologni, dok je najstarije poznato indijsko sveučilište Taksila nastalo u VI. st. pr. Kr.! Neki izvori tvrde da je tamo studirao i grčki filozof Pitagora, kao i neki pitagorejci. Sveučilišta Taksila i Nalanda koja su ujedno bila i važna vedska i budistička središta, nalaze se na UNESCO-ovom Popisu svjetske kulturne baštine.
Erich Fromm: Zdravo društvo – II. dio
Fromm suvremeno društvo smatra nezdravim zbog sve veće dehumanizacije, pa naglašava važnost njegove korjenite promjene i ozdravljenja. U tom kontekstu govori o dvije osnovne orijentacije koje određuju ljudske težnje i ciljeve: imati ili biti. Jedino promjenom životne orijentacije s imati na biti moguće je humanizirati društvo. Preduvjet zdravog društva uspostava je sklada sa samim sobom, kao i s drugima. Fromm ističe da svatko od nas svojim ponašanjem i primjerom može i treba doprinijeti zdravom društvu.
Uspon prema unutarnjem vrhu
Ljepota i mir kojim odišu planinski vrhunci magnetski privlače, a ujedno nam omogućuju zamijetiti nutarnji glas koji u vrevi svakodnevice zatomljujemo. Uspon na planinu izaziva strahopoštovanje prema snazi i raskoši prirode, dok nas istovremeno izvana i iznutra suočava s njezinim zakonima. Uspon tjera na preispitivanje te odbacivanje briga, strahova i sumnji koje sputavaju naše nutarnje biće i otežavaju uspinjanje. Tako rasterećeni možemo osjetiti ljepotu života i približiti se vlastitom nutarnjem vrhu – našem pravom ja.
Onaj tko želi pronaći istinu, mora se najprije suočiti sa samim sobom, onakvim kakav jest, i treba biti spreman iskoračiti iz kalupa koji je tvorevina njegove prošlosti.
Nilakanta Sri Ram
