Riječ uredništva
Što je to bilo toliko karizmatično u Sokratu što ga je učinilo sinonimom filozofa? Nesumnjivo je ostavio značajan trag u povijesti zapadne filozofije sa svojim izravnim utjecajem na velikane poput Platona, kao i na niz važnih filozofskih škola. No njegov je utjecaj prodirao u sve pore društva i snažno odjeknuo i u svima onima koji su tek budili tragaoca za istinom u sebi. I danas su nam neobično bliski njegova pojava i neposredan pristup, njegovi jednostavni razgovori prepuni propitivanja, još uvijek su uzor njegov živi duh i iznimna fizička izdržljivost, hrabrost i prijateljstvo… Sve je to imao Sokrat.
Njegova čuvena misao koja se obično susreće u parafrazi Znam da ništa ne znam jedna je od najpoznatijih filozofskih uzrečica uopće. U Platonovom djelu Obrana Sokratova glasi Ne mislim da znam ono što ne znam i predstavlja kamen temeljac puta potrage za istinom. On se otvara suočenjem s vlastitim lažnim i iskrivljenim znanjem, a nastavlja dalje strpljivim istraživanjem i postupnim otkrivanjem spoznaja koje se nalaze u nama samima. No čovjek ih ne može prepoznati sam, kao što se ne može ni roditi ni živjeti sam. Potreban mu je sugovornik, drugi čovjek koji se nalazi u istovjetnoj potrazi. Potreban mu je jasno usmjeren dijalog kako bi došao do točke odakle se može bolje sagledati i zavoljeti ono istinsko, dobro, lijepo i pravedno. Ovo jedinstveno čovjekovo iskustvo, autentično i zajedničko istovremeno, najveće je blago koje možemo imati i podijeliti…
Sadržaj
Sokrat – ili kako se postaje filozof?
Sokrat je ostavio dubok trag na zapadnu filozofiju bez ijednog zapisa. Nije izgradio ni filozofski sustav niti je držao zaokružena predavanja; služio se umijećem raspravljanja u živom razgovoru. Svoje je sugrađane poticao na kritičko razmišljanje, nutarnje preispitivanje i razotkrivanje samoobmana jer bez ispravnih uvida nema ispravnog djelovanja. Priznavanje vlastitog neznanja, tragom njegove izreke Znam da ništa ne znam, polazište je za učenje koje otvara put filozofiji i samospoznaji.
Seneka – O istinskoj radosti koja dolazi od filozofije
Seneka, jedan od tri velika rimska stoika, pred kraj života piše Moralna pisma Luciliju. U toj zbirci eseja u formi pisma prisnim obraćanjem iznosi praktične pouke stoicizma. U odabranom pismu govori o razlici između lažne i prave radosti, vladanju sobom i nepodlijeganju kratkotrajnim zadovoljstvima jer tako se utire put ispravnom življenju u duhu stoičke filozofije.
Što zapravo radi Bog?
Sve tradicije kroz sva vremena govore o postojanju Boga, dok se ateističke struje trude to opovrgnuti. Znanost, filozofija i religija nijemi su pred tom velikom zagonetkom koja je za um neobuhvatljiva beskonačnost, stoga preostaje odgovor potražiti jedino u vlastitom srcu, sjedištu božanske iskre koja u nama uvijek tinja i ustrajno teži krajnjem smislu postojanja.
Ključ pobjede
Ljudski se život sastoji od uspjeha i neuspjeha, iako sve ima relativnu vrijednost. Uspjeh se često izjednačava s pobjedom, no uspjeh nije nužno pobjeda. Filozofski gledano, pobjeda je oživotvorenje plemenitih snova duše, usprkos svim preprekama i naporima. Pobjeda zahtijeva hrabrost, vjeru u sebe i budnost za prepoznati životne prilike i izboriti se svim srcem za ono što sanjamo.
Optika starog svijeta
Dostignuća starog svijeta obično smatramo inferiornima. Razlog je nedostatak materijalnih dokaza kao i linearno poimanje napretka čovječanstva koje osporava postojanje razvijene tehnologije u to doba. Temeljem dugogodišnjeg istraživanja, Robert Temple u knjizi Kristalno Sunce iznosi potvrde o razvijenoj optici u starom svijetu. Astronomska znanja i precizni kalendari govore u prilog korištenja optičke tehnologije što ukazuje na potrebu korekcije našeg viđenja povijesti.