Riječ uredništva
Što je to vodilo ljude pradavnih vremena da u dubokim, mračnim labirintima špilja oslikaju čudesne prizore? Živi, izražajni prikazi različitih životinja, od kojih su neke odavno izumrle, zagonetni stilizirani ljudski likovi i neobične kombinacije simbola govore nam nejasnim, a opet tako bliskim jezikom. Naslućujemo iskonsku potrebu drevnog čovjeka da ostavi trag u vremenu i sačuva od zaborava sve ono što je smatrao bitnim.
Ako bismo u mislima načas pokušali otputovati u ta daleka vremena, mogli bismo vidjeti neustrašive istraživače i umjetnike kako spretno prolaze mračnim špiljskim hodnicima i pomno istražuju teško pristupačne prostorije i spletove prolaza, kako po nepravilnim kamenim plohama pažljivo planiraju crteže i pripremaju boje takve kakvoće da traju toliko dugo… A mogli bismo ih slijediti i do najudaljenijih prostorija i skrivenih svetišta, i pratiti kako posvećenim pogledom i vještom rukom ocrtavaju zagonetne simbole. Okruženi tamom podzemnih tokova i skamenjenih slapova, mogli bismo zajedno s njima sanjati o nekim budućim vremenima i ljudima kojima ćemo ostaviti poruke o potrazi za smislom čovjekova života…
Sadržaj
Tajne špiljske umjetnosti
Ukorijenjeno je mišljenje da je čovjek kamenog doba živio u špiljama, zbog čega je nazvan špiljskim čovjekom, te da crteži u špiljama predstavljaju prizore iz lova. Međutim, otkrića iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća donose novo viđenje prapovijesti. Sada znamo da je čovjek kamenog doba imao umjetnost visoke estetike i posjedovao kultove, najrazličitija znanja i tehnološke vještine. Sve su glasnije pretpostavke znanstvenika da su oslikane mreže hodnika i dvorana služile u inicijatske svrhe. Ova otkrića mogla bi izmijeniti uvriježene stavove.
Bitka za identitet
Životni izazovi i iskušenja koja nam dolaze u različitim oblicima su neizbježni. Uzalud im pokušavamo umaći jer su utkani u život i služe nadilaženju naših slabosti, strahova i ograničenja koja sami postavljamo. Poetski sažimajući Mahabharatu, Ramdhari Singh Dinkar govori o Pandavama koje su upravo iskušenja dovela do otkrivanja i jačanja vrlina i pripremila ih za bitku s Kuravama. Kao i Pandavama, iskušenja su i nama prilike da jačanjem vrlina pobjeđujemo mane. Radi se o nutarnjoj borbi nužnoj za čovjekov rast i upoznavanje njegova pravog identiteta.
Što čini avanturu avanturom?
S nestrpljenjem očekujemo ljetni predah. Ususret novim doživljajima i iskustvima, jedva čekamo ostaviti uobičajeno okruženje, zamornu kolotečinu, ponavljajuće misli… Ljeto može biti prilika i da se odmaknemo i odmorimo od stalnih izvanjskih poticaja, napravimo nutarnju reviziju, prizovemo zaboravljene snove i osvježeni krenemo u avanturu zvanu život.
Rita Levi Montalcini – Dani ispunjeni životom
Talijanska nobelovka sitnog stasa Rita Levi-Montalcini bila je div u neuroznanosti. Fascinirana živčanim sustavom koji je do sredine 20. stoljeća bio potpuno neistraženo područje, nakon studija medicine s golemim se žarom posvetila proučavanju njegova funkcioniranja. Nepokolebljiva predanost i intuicija doveli su je do otkrića tzv. faktora rasta živaca, čime je dala temeljni doprinos razumijevanju neurogeneze, neurodegenerativnih bolesti i tumora. Njezin je život do duboke starosti bio ispunjen neumornim istraživanjem i mentorstvom te dobrotvornim radom.
Vile u našim krajevima
Narodne predaje diljem svijeta obiluju pričama o nadnaravnim bićima, čarobnim, dobrim ili zlim, pokatkad vidljivim, a najčešće nevidljivim. U hrvatskoj predaji priče su to o vilama koje je zabilježio povjesničar i književnik Ivan Kukuljević-Sakcinski iz 19. stoljeća. Opisivane su kao nezemaljski lijepe djevojke s krilima koje su posjedovale različita znanja. Rijetki bi se zbližili s vilama i tada bi ih one podučile mnogim vještinama pa su ih zvali “vilenici”. To davno vrijeme u kojem su živjele vile u narodu se spominjalo kao zlatno doba.
Pravo istraživačko putovanje
ne sastoji se od traženja novih krajolika,
nego u gledanju drugim očima.Marcel Proust
