Riječ uredništva
Sposobnost imaginacije stvaralačka je sposobnost čovjeka koja se, kao i sve ostale sposobnosti, može učiti i usavršavati. Pokazujemo je od najranijih dana kroz igre, priče, crteže, pjesme… Kasnije se izražava u načinu kako usvajamo znanja, u životnim izborima i svemu što nadahnuto radimo. Često je mimo naše volje priječe sjene fantazije sa svojim primamljivim, varljivim slikama koje nas udaljavaju od stvarnosti života. Zato je važno jasno razlučivati istinske uvide imaginacije od ispraznih poriva fantazije kako bi se dala prednost ovim prvim, višim uz stalnu kontrolu onih nižih.
Imaginacija čovjeku omogućuje prepoznavanje i povezivanje simboličkih slika i poruka koje su odraz dubokih ideja te daje kreativni poticaj njihovom oživotvorenju. Imaginacijom pokrenute ideje mogu uz postojanu volju i ustrajno nastojanje dobiti nov autentičan izraz u pojavnom svijetu. Tako će služiti kao pomoć i podsjetnik drugima u njihovim stvaralačkim stremljenima te biti snažan oslonac trajnom pamćenju koje je, kako nas poučava Platon, urođeno sjećanje duše. Čuvanjem i obnavljanjem zajedničkog iskustva pomoću imaginacije i pamćenja moći ćemo otkrivati nepoznate predjele istine i njezine još neizražene mogućnosti u nama i oko nas.
Sadržaj
Simbolička imaginacija i pamćenje u filozofiji Giordana Bruna
Giordano Bruno, filozof prirode, pjesnik i vizionar, poklonik hermetičke tradicije, najzaslužniji je za procvat umijeća pamćenja tijekom renesanse. Nadahnut Platonovim učenjem o idejama kao arhetipovima i simboličkim dijagramima Ramona Lulla, razrađuje sustav pomoću arhetipskih slika i korespondencija koje bude imaginaciju i pomažu uspinjanju prema samim idejama i intuitivnom poimanju jedinstva iza mnoštva. Brunov sustav zapravo je bio vid Platonove reminiscencije – prisjećanja urođenog znanja duše.
Giordano Bruno – O istini
U slojevitoj alegorijskoj raspravi Izgon trijumfirajuće zvijeri Giordano Bruno ukazuje na potrebu za moralnom obnovom svijeta. Vrhovni bog Jupiter saziva savjet bogova u namjeri da obnovi nebeski svod i zaustavi njegovo propadanje. Odlučuje protjerati poroke, trijumfirajuće zvijeri, i zamijeniti ih vrlinama. Na najuzvišenije mjesto postavlja Istinu koju izjednačava s božanskim jedinstvom kojemu sve prethodi, dobrotom i ljepotom. Uređenje nebeskog svijeta preduvjet je i ishodište obnove zemaljskog reda i vrline.
Vučedolska kultura
Kultura koja se razvila u 3. tisućljeću prije Krista u istočnoj Slavoniji nosi naziv po arheološkom lokalitetu Vučedol, gdje se u bakrenom dobu nalazilo njezino najznačajnije središte. Otuda se zahvaljujući razvoju metalurgije bakra proširila središnjom i jugoistočnom Europom. Fragmenti vjerovanja utjelovljeni u kultnim predmetima i simbolima utisnutim u keramici upućuju na utjecaje kretsko-mikenske i egipatske kulture. Vučedolska kultura, kao sinonim bakrenog doba, smatra se temeljem prvih civilizacija Europe.
Vučedolski kalendar
Vučedolska keramika prepoznatljiva je po svojim oblicima i ukrasima. Na jednoj od tih posuda, prema istraživanju dr. Aleksandra Durmana, utisnuti znakovi predstavljaju kalendar, a ne ukras. Plašt posude načinjen od četiri paralelne trake predstavlja četiri godišnja doba. Svaka je traka podijeljena na dvanaest kvadrata koji predstavljaju tjedne. U većini polja nalaze se simboli nebeskih tijela. Kalendar se može mjeriti s kalendarima drugih drevnih naroda i jedan je od prvih poznatih europskih kalendara.
Čudesan svijet minerala
Zlato i dragulji oduvijek su privlačili ljude svojim sjajem i čudesnom ljepotom, a ujedno su u njima slutili tajne moći. U antici i renesansi smatralo se da su pod utjecajem nebeskih tijela tisućama godina evoluirali u Zemljinoj utrobi do stanja savršenstva. Stoga su bili korišteni za ukrašavanje hramova, kraljevskih palača i izradu obrednih predmeta. Koristili su ih za privlačenje blagotvornih astroloških utjecaja, uspostavljanjem veza između nebeskog i zemaljskog svijeta.
Antun Branko Šimić
Pjesnik Antun Branko Šimić živio je kratko, smiono, beskompromisno. Pisao je i prozu, eseje o likovnoj umjetnosti te književne kritike. Objavio je samo jednu zbirku pjesama nazvanu Preobraženja. Naslov zbirke ujedno je i osnovni motiv koji se provlači kroz pjesme u kojima se isprepleću ljubav i smrt, svjetlo i tama, zemaljsko i nebesko, a duboke emocije zgusnute su u misaone stihove. Čest su mu motiv i zvijezde, sjajne i vječne, kao životni orijentir i opomena čovjeku da ne ide malen ispod zvijezda.
Sve što postoji je u Univerzumu
i Univerzum je u svemu:
mi u njemu i on u nama;
na taj način sve je usklađeno
u savršenom jedinstvu.Giordano Bruno
