Ponovno pokrećemo časopis Nova Akropola sada u novom, elektronskom izdanju uz misao vodilju: za boljeg čovjeka i bolji svijet!
Potaknuti svime što se oko nas događa, u svijetu koji je po mnogočemu u krizi, pridružujemo se angažiranim misliocima poput Pierrea Hadota i ističemo goruću potrebu za istinskom filozofijom. Ona nam je ostavljena u naslijeđe kako bi poslužila kao putokaz i svjetionik u humanim nastojanjima čiji nam stvarni smisao danas očito izmiče…
Pierre Hadot se uglavnom bavio antičkom filozofijom, osobito neoplatonizmom, no ono po čemu će kao suvremeni filozof najviše ostati upamćen je njegovo zauzimanje za povratak filozofije njenom izvornom značenju kakvo je postojalo u antičkoj Grčkoj. Grci su bili ti koji su skovali riječ filozofija i njihova je filozofija preko srednjeg vijeka stigla do našeg modernog doba. No, on upozorava na to da između onoga što se nazivalo filozofijom u antici i današnje filozofije stoji duboki jaz. Biti filozof u antici značilo je ne samo voditi filozofske rasprave i razvijati filozofske teorije, nego djelovati njima nadahnut i poučen. Takav stav vodi nutarnjoj preobrazbi, oblikovanju i usavršavanju vlastitog života. Hadot smatra da je antička filozofija, kod koje je ključno upravo njeno transformirajuće djelovanje, bila “poziv svakom čovjeku da se transformira”, jer filozofija je prvenstveno bila vježba života, vježba u tome kako živjeti i kako umirati.
Hadot se stalno vraća na to da filozofa treba prosu- đivati po tome kako živi i što radi, a ne po onome što govori ili piše. Također podsjeća da u antici filozofima nisu nazivali samo one koji su nešto objavili, nego one koji su živjeli filozofskim životom. Najbolji primjer za to je Sokrat koji nije ništa zapisao, ali je njegov život bio najbolja potvrda njegova učenja…
Filozofski govor kao duhovna vježba
Suvremeni francuski filozof Pierre Hadot filozofiji vraća životnost. On smatra da je filozofija vježba, kako u smislu nutarnjeg dijaloga koji usmjerava naše djelovanje, tako i u smislu vanjskog, filozofskog govora. To je oblik odgovora na pitanje zaobilaznim putem pri čemu se temeljito upoznaje predmet istraživanja. Filozofski govor tako prerasta u duhovnu vježbu koja uči zdravom rasuđivanju i vodi nutarnjoj preobrazbi pojedinca.
Simpozij
Kao važan dio stare grčke kulture, simpozij je podrazumijevao druženje uz glazbu i ples, te rasprave o filozofiji, ljubavi, poeziji, glazbi, politici, mitovima, kao i o životnim problemima. Recitirale su se pjesme i pjevale himne u čast bogovima. Vođenje privatnih razgovora smatralo se neprimjerenim. Svaki je govor trebao biti izrečen pred svima i s pravom mjerom.
Christian Jacq – Živa mudrost drevnog Egipta
Suvremeni francuski egiptolog Christian Jacq u svojoj knjizi Živa mudrost drevnog Egipta napravio je izbor iz bogate riznice starih egipatskih zapisa. Oni govore o osobitoj pažnji koju su Egipćani posvećivali etičkim pitanjima: ispravnom životu, pravednosti, pravilnom ophođenju s drugima, te iznad svega čistoći srca. U kratkom intervjuu autor ističe vrijednosti egipatske civilizacije kao model od kojega možemo učiti.
Sfinga
Sfinge pronalazimo u legendama i pričama koje su inspirirale slikare i kipare antičkog svijeta od Egipta i Grčke, preko Mezopotamije, sve do Indije i Indokine. Sfinga je simbol čovjekova bića u procesu evolucije svijesti koja se odvija kroz brojne reinkarnacije. Ona predstavlja borbu između humanih elemenata s jedne strane, te animalnih, nagonskih elemenata s druge. Divlja sfinga simbol je čovjeka kojim vladaju nagoni, a ona zaštitnički nastrojena predstavlja čovjeka koji vlada sobom, tj. pobjedu ljudskog nad animalnim.
Divovske građevine
Stare građevine koje nas iznenađuju veličinom i masivnošću svojih kamenih blokova te načinom gradnje, u zapadnoj su tradiciji pripisane – kiklopima. Prema grčkoj mitologiji to je mitska ljudska rasa divovskog rasta koja je u pradavnoj prošlosti živjela na Zemlji. U ovom članku navodimo samo neke primjere megalitskih građevina razasutih širom svijeta.
Eksekija
Od slikarstva drevne Grčke malo je toga sačuvano i zato su vaze vrijedan materijalni izvor za proučavanje grčkog slikarstva, ali i općenito života starih Grka. Vaze su bile djelo keramičara i slikara, od kojih su neki ostavili i svoje potpise, a najpoznatiji od njih je Eksekija (550.-525. g. pr. Kr.). Njegova se djela odlikuju detaljima, preciznošću i jasnom kompozicijom.
