Riječ uredništva
Živimo u dobu brojnih komunikacijskih oblika s čijom brzinom i količinom jedva držimo korak. No jesmo li zaista poboljšali komunikaciju? Što se dogodilo s prijenosom sadržaja i s vrijednošću riječi?
Svakodnevni jezik postaje sve siromašniji. Tekstovi, rečenice i riječi sve se više skraćuju, koncentracija značajno opada, kao i strpljenje za istraživanje dubljih sadržaja. Toliko je ispisanih vrijednih knjiga koje se uglavnom premalo čita i iz kojih se još manje uči.
U utrci s vremenom i razgovori su sve površniji, gubi se umijeće pažljivog slušanja i govorenja kao preduvjet dobrog razgovora. Gotovo se zaboravilo na ono što se u Malom princu naziva uspostavljati veze, a znači graditi svrsishodnije ljudske odnose. To se ne može dogoditi slučajno, potrebna je priprema, posvećenost i pažnja kako bismo se međusobno ispravljali i poticali na ono najbolje što imamo u sebi. Tako ostvarujemo živu, sadržajnu komunikaciju i produbljujemo istinske vrijednosti suživota.
Sadržaj
Komunikacija
Živimo u eri komunikacija u kojoj se komunikacijska sredstva neprestano umnožavaju. Istovremeno je uočljiv i proturječan fenomen: rastuće udaljavanje, sve manje i sve teže komuniciranje. Prevladava brza, kratka razmjena informacija uz osiromašivanje jezika. Nedostaje živi razgovor za koji je potrebno znati slušati i znati govoriti. Dobar razgovor je poput glazbenog umijeća u kojem se instrumenti usklađuju i stvaraju suzvučje, što omogućuje razmjenu misli i osjećaja i utire put prema harmoničnim međuljudskim odnosima.
Gurukul – tradicija drevne Indije
Tradicionalni indijski obrazovni sustav gurukul temeljio se na usmenoj predaji znanja s učitelja na učenika. Učenje nije služilo gomilanju teorijskog znanja, već je bilo sredstvo samospoznaje. Srce tog sustava bio je guru koji je prenosio ne samo različita znanja, već je svojim učenicima usađivao etičke vrijednosti, učio da je čovjek dio mreže života te budio svijest o pravom smislu postojanja. Moderne akademske institucije promiču neka od načela gurukula, no osjeća se potreba za redefiniranjem temeljne svrhe obrazovanja po uzoru na ovu tisućljetnu tradiciju.
Osnove Mahāyānskog buddhizma
Profesor budističke filozofije Daisetz Teitaro Suzuki bio je prvi veliki znanstveni tumač Istoka Zapadu. Kao autor nekoliko vrlo utjecajnih djela smatra se najzaslužnijim za širenje zanimanja za zen filozofiju na Zapadu 1950-ih. U svojoj knjizi Osnove mahāyānskog buddhizma pruža sveobuhvatan uvod u misao te škole budizma, ali daje i sustavan pregled istočne filozofije, povlačeći paralele sa zapadnom filozofijom i književnosti.
Mudrost drveća
Drvo je drevni simbol s korijenjem u zemlji i granama koje sežu u nebo. Deblo koje se nastavlja u grane, grančice i listove, manifestacija je mnogostrukosti iz jedinstva, dok korijeni produbljuju metaforu jedinstva koje izvire iz nevidljivog izvora. Od korijena do lišća drvo podržava život mnogih bića. Ta dugovječna, postojana bića pokazuju nam kako se uskladiti s ritmovima prirode i ciklusima života, kako ustrajati u teškim prilikama, kako ostati ukorijenjeni dok se uzdižemo prema svjetlu.
Inicijativa “3-30-300”
Kao odgovor na izazove koje donose klimatske promjene i zagađenje okoliša, prof. Cecil Konijnendijk ustanovio je institut usmjeren na uvođenje prirodnih rješenja u urbani okoliš. Dio tih rješenja je i koncept “3-30-300” koji se temelji na tri jednostavna kriterija: najmanje 3 stabla vidljiva iz svakog doma; najmanje 30-postotna pokrivenost gradskih četvrti krošnjama; najviše 300 metara do najbliže javne zelene površine. Koncept je naišao na odaziv širom svijeta.
FENOMENI
Svjetlost živih bića
Živi organizmi spontano emitiraju svjetlost nevidljivu golim okom. Riječ je o elektromagnetskim valovima, a budući da ih emitiraju biološki sustavi, nazivaju se biofotonima. Uzrok ovog fenomena još uvijek je nepoznat, kao i funkcija biofotona.
Što god čovjek učinio, isto će u sebi pronaći,
Dobar čovjek dobro, a zlo onaj koji je zlo snovao;
I tako su naša djela poput sjemenki,
i donose plodove svoje vrste.Buddha
