Riječ uredništva
Klasične grčke vrijednosti i doprinosi na mnogim područjima još uvijek su živi uzori današnjoj kulturi, kao što su to dugo bili rimskoj ili kasnije kulturi renesansne Europe. Sama riječ klasičan u njenom dubljem značenju postala je sinonim za sve ono što ima trajnu i općepriznatu vrijednost, i ne odnosi se samo na razdoblje antike, nego na sve istinski vrijedno što je ostavilo neizbrisiv trag u vremenu, poput klasičnih razdoblja velikih kultura, klasičnih djela književnosti, kazališta, glazbe i sl.
Da bismo pojmili vrijednost klasične kulture općenito, ukazat ćemo na temeljne antičke koncepte na kojima počiva. Jedan od najistaknutijih vezan je uz pojam kozmosa, uređenog svijeta kojim upravljaju prirodni zakoni djelujući na sve što postoji. Čovjek je dio puno veće cjeline i ima mogućnost svjesno odražavati elemente kozmičkog reda. Cijela grčka kultura prožeta je određenim uspostavljenim pravilima i kanonima kojima se poput kompasa usmjeravaju čovjekova umijeća i stvaralaštvo ka ispravnoj mjeri i harmoniji. Oživotvorenje toga su mnogobrojna djela – nositelji univerzalnih poruka neizmjerne snage nadahnuća koja još i danas izbija iz njih, bez obzira na sve vihore vremena.
Klasične epohe mnogih kultura uvijek su imale za cilj upravo to – vratiti čovjeku stabilne orijentire kako bi mu vlastita nastojanja bila puno više od slijepog slučaja, oslobođena površnih poriva i usklađena s prirodnim poretkom i smislom života.
Sadržaj
Demokrit
Demokrit, kao i svi predsokratovci, traga za tajnama prirode, pita se iz čega sve nastaje i kako se odvijaju promjene, pa su glavne teme njegove filozofije bitak, njegove manifestacije i pokret. Zastupao je atomističko učenje prema kojem se sve u prirodi, odnosno kozmosu, sastoji od atoma. Od njegova raznolikog opusa sačuvalo se oko tristo fragmenata uglavnom etičke prirode. Svoju etiku temelji na vedrini duha koja se postiže pravom mjerom i srednjim putem, i koja omogućuje eudaimoniju, najviši cilj ljudskih težnji.
Svijet klasične Grčke
Klasično razdoblje Grčke označava puni procvat grčke kulture na umjetničkom, filozofskom i znanstvenom planu. Utemeljena na čvrstim i jasnim pravilima, klasična remek-djela harmonično objedinjuju estetske i etičke vrijednosti te odišu pravom mjerom, redom, skladom i ljepotom. Ona potiču na dobro i lijepo i do danas su nam ostala svjetionik i putokaz. Stvarni uzroci tog blistavog procvata sežu u arhajsko doba i izviru iz jedinstvenog, univerzalnog vrela koje nadahnjuje sva bezvremena djela.
O podjeli rada – Adam Smith naspram Platona
Adam Smith, škotski filozof i ekonomist kojeg se smatra ocem političke ekonomije, u svojoj knjizi Bogatstvo naroda govori, kao i Platon u svojoj Državi, o podjeli rada. Dok je Smithova glavna premisa stvaranje ekonomske vrijednosti koja prednjači pred ostalima, Platonova je izgradnja uređenog, pravednog društva. Platon smatra da pretjerano bogatstvo, kao i siromaštvo, vodi degradaciji ljudskog bića, a u obrazovanju filozofa-vladara za mudro upravljanje državom vidi najbolji način za postizanje pravednog društva.
Osjećaj za vrijednosti
Ubrzani materijalistički način života doveo je do zaborava bitnih ljudskih vrijednosti, no prepoznate kao takve ili ne, vrijednosti postoje u svakom društvu. One su u temeljima misli, motiva i ponašanja ljudi, vidljive su iz načina života. Vrijednosti divljaka razlikuju se od onih civiliziranog čovjeka, a sam ljudski napredak očituje se kroz vrijednosti koje motiviraju njegovo djelovanje. Temeljne vrijednosti usmjeravaju naš život poput kolosijeka kojim ljudska duša putuje ususret samoj sebi i vječnosti
Juan Ramón Jiménez – Pjesnik svjetlosti
Španjolski pjesnik Juan Ramón Jiménez, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, jedan je od velikih europskih pjesnika prve polovice 20. stoljeća. Vrhunac njegova stvaralaštva je tzv. čista poezija. Tragajući za biti doživljaja i slika, nastojao je pjesme osloboditi svih suvišnih ukrasa te iznaći riječi koje najvjernije prenose samu bit. Snažne intuicije, teži dokučiti ono neizrecivo i tajanstveno pa mu je poezija duboka i mistična. Zbog opčinjenosti svjetlosti i bojama nazivali su ga i pjesnikom svjetlosti.
Oni koji s razumom govore,
trebaju uporište tražiti u onom što je opće za sve,
isto kao i država u zakonu, i još mnogo čvršće.Heraklit
