Riječ uredništva
Svakodnevno imamo priliku potvrditi staru misao o prirodi kao otvorenoj knjizi ispisanoj univerzalnim jezikom koji nam je svima do određene razine blizak. Kao čovječanstvo, kroz mnoge smo stranice ove knjige puno puta prolazili i imali priliku učiti, no očito je da smo primjenjivali samo dio pouka, a ostalo ih je još mnogo slabo usvojenih, nepročitanih ili još uvijek skrivenih.
Jedno od važnih poglavlja ove zajedničke knjige svih carstava prirode odnosi se na jedinstvo različitosti. Kao ljudska bića imamo priliku ne samo razumjeti, nego i svjesno živjeti ovu ideju koja nam se na svakom koraku neprekidno potvrđuje. Više je nego očita čudesna raznolikost života i njegovih procesa, ali i njihova povezanost i međuovisnost. Temeljna različitost koja se izražava kroz dualnost polariteta ključna je pokretačka snaga koja djeluje kroz cikluse u prirodi te izmjenu tvari i energije koje struje životom i svime što postoji. Ako sve ovo dobro poznato pokušamo primijeniti na zajednicu ljudi, shvatit ćemo da nas bogatstvo različitosti ne razdvaja nego ujedinjuje – ukoliko doprinosi ideji suživota. To znači povezati se i uskladiti s istovjetnim humanim identitetom svih ljudi, čuvajući autentičnost pronalaženjem vlastite uloge u jedinstvenom smislu svega.
Sadržaj
Jedinstvo različitosti
Različitost proizlazi iz prvotnog jedinstva koje je temelj različitosti. Kulturna raznolikost donosi širok spektar ideja, perspektiva i inovacija te doprinosi dinamičnijem, snažnijem i otpornijem društvenom sustavu. Bitno je prepoznati našu zajedničku ljudskost, a istovremeno cijeniti i koristiti najbolje iz različitih tradicija koje se međusobno nadopunjuju. Zato je potreban novi odgoj koji će očuvati i jedinstvo i različitost te voditi harmoniji suprotnosti.
Čovjek i svemir
Svemir promatran teleskopom i mikroskopom svemir je veličanstvenog i zadivljujućeg reda. Za mnoge beživotan, a za mudre svemir posvuda prisutnog Života, odnosno evoluirajuće svijesti koja se širi u rasponu od najjednostavnijih do najsloženijih oblika života. Sve je utjelovljenje jednog Duha, sve je povezano u simfonijsku cjelinu. Tek kada čovjek spozna sebe kao dio tog Duha, otkriva svoju bit i svrhu, a probuđena volja preuzima vodstvo i radi na dobrobit svih živih bića.
U potrazi za novom Zemljom
Znanstvena izvješća o ozbiljnoj narušenosti ekosustava Zemlje izazivaju zabrinutost i podižu svijest o egzistencijalnoj ugroženosti čovječanstva. Sve je popularnija ideja pronalaska “nove Zemlje”. No, život kakav nam je poznat razvijao se milijardama godina. Zemlja je iznjedrila život, a ljudsko tijelo prilagođeno je životu na njoj i s njom povezano na svim razinama. Preostaje nam promijeniti odnos prema Zemlji i dati svoj doprinos vraćanju prirodne ravnoteže.
John Muir: Zaštitnik prirode i filozof
John Muir, američki prirodoslovac, pisac i filozof, istaknuto je ime u povijesti zaštite prirode. Njegov život i rad obilježeni su ljubavlju prema prirodi te neprestanim nastojanjem na očuvanju njezinih bogatstava. U djelima koja su spoj poezije, filozofije i znanosti, govori o dubokoj povezanosti čovjeka i prirode. Njegove ideje postale su temelj modernog ekološkog pokreta, a mnoge organizacije i danas nastavljaju njegovu misiju.
Vitamin D – Naša spona sa Suncem
Živimo u Sunčevom sustavu, u kojem životi, zdravlje i dobrobit svih živih bića ovise o Suncu. Uz tradicionalna znanja, jasan uvid u povezanost Sunca i čovjeka pružaju nam i najnovija otkrića znanosti na primjeru sinteze i djelovanja vitamina D. Pod utjecajem Sunčevih zraka, u koži se stvara vitamin D koji je neophodan za očuvanje zdravlja. Moderna pandemija njegova nedostatka pripisuje se sve dužem boravku u zatvorenom prostoru i nedovoljnom izlaganju Suncu.
Altruizam u prirodi
U prirodi u kojoj je sve uređeno svrsishodno i podvrgnuto višem redu u korist cjeline, puno je primjera međusobnog pomaganja, a najčešće se navodi požrtvovnost mravi i pčela, pa čak i mikroba. Nesebično djelovanje na dobrobit drugih, uz žrtvovanje vlastitih interesa i bez očekivanja ičega zauzvrat, nije samo ljudska osobina. Altruizam nas usklađuje s pulsiranjem srca Prirode te može izvesti čovječanstvo iz sadašnje slijepe ulice na put prema svjetlijoj budućnosti.
Vinodolski zakon
Vinodolski zakon iz 1288. godine najstariji je pravni tekst na hrvatskom jeziku te ujedno i jedan od najstarijih pisanih pravnih dokumenata u Europi. Potječe iz doba knezova Frankopana, kada je osveta često bila oblik “pravde” i kada su sporovi rješavani prema običajnom pravu, što je dovodilo do nepravdi i zloupotreba moći. Ovaj zakon uvodi sustav temeljen na dokazima i pravičnosti, što je bila iznimno napredna pojava za kraj 13. stoljeća.
U prirodi nema ničega beskorisnog;
sve ima svoju svrhu i svoje mjesto.John Muir
