Jedna od izrazitijih karakteristika današnjeg vremena je površnost. To je zato što živimo pod pritiskom vrtoglave dinamike koja nas poput neke nekontrolirane struje gura u neshvatljivom, nepoznatom smjeru. U rijetkim trenucima spokoja pokušavamo shvatiti svijet oko sebe, a u još rjeđim pokušavamo doprijeti do svog srca i čuti njegov prigušeni glas.

U ovoj utrci s vremenom postepeno gubimo obrise događaja, kao da se sve stapa u jedno sivilo u kojem nestaju razlike između lijepog i ružnog, ispravnog i pogrešnog, istinitog i lažnog… Zbog toga nerijetko nastaju iskrivljene slike sebe i svijeta, a ono što nas iznutra najviše pogađa su zamućeni stavovi pred problemima – ili ih smatramo nerješivima i bježimo od njih, ili ih podcjenjujemo zanemarujući njihovu prisutnost – tražeći u njima neke izvanjske krivce. I dok naizgled nastavljamo uobičajenim tijekom iščekujući nešto i nadajući se čudu, naslućujemo da smo duboko iznutra zapeli u mreži koju smo sami ispleli…

Tražimo izlaz, tražimo malo više jasnoće i nutarnjeg svjetla… Uviđamo da nas je život doveo do nekog ruba i da u nečemu moramo početi iznova. Ali kako?

U starim mitovima i simbolima koji stižu iz dubina vremena skrivene su upute i savjeti za rješavanje ključnih ljudskih problema. Jedna takva simbolička drama vezana je uz prastari simbol labirinta. Mnoge su kulture prošlosti plele priče oko njega nastojeći prenijeti bit čovjeku važnih iskustava…

Labirint u nama je posljedica naše svakodnevne svijesti u kojoj su se s vremenom nataložile mnoge potrošene forme misli i osjećaja koje nismo imali snage napustiti. Ovdje stalno zapinjemo u zamršene mreže neostvarenih želja, lažnih maski, bolnih sjećanja iz kojih nismo povukli korisna iskustva…

Svi imamo svoj nutarnji labirint koji smo godinama gradili zaokupljeni izvanjskim stvarima i pojavama, zanemarujući trajnije vrijednosti. Ali svi imamo u sebi i Tezeja, vlastitu nutarnju snagu koja se pokrenuta voljom može suočiti sa sjenama nakupljenih problema. Jednom kada se na to odlučimo, prepoznat ćemo kako imamo još jedan dar – Arijadninu nit kojom smo neraskidivo povezani s plemenitim smislom svoga nastojanja. Čuvajući ovu vezu, moći ćemo nadići poteškoće i pronaći svjetlo izlaza…

SIMBOLIZAM

Labirint

Labirint, jedan od drevnih, univerzalnih simbola, nalazimo na svim stranama svijeta, mada nam je najpoznatiji onaj kretski. Vezan je uz čovjekov nutarnji život, a njegov ulazak u labirint, gdje se bori sa svojom nižom prirodom, simbolički predstavlja putovanje prema središtu samoga sebe.

PSIHOLOGIJA

Znati početi iznova – 1. dio

Neriješeni problemi, nejasni i neraščišćeni odnosi, unutarnja proturječja, nagomilane obveze i rutina s vremenom se mogu pretvoriti u močvaru koja nas zarobljava i guši. Tada je potrebno znati početi iznova, izaći iz močvare ne osvrćući se unatrag, presjeći ono što nas je stjeralo u tjesnac.

FILOZOFIJA

Filozofi i sofisti

Javni, politički i moralni sukob filozofa i sofista, pod drugačijim nazivima, ali u gotovo nepromijenjenim okolnostima, ponavlja se tijekom povijesti. S jedne strane postojali su sofisti kojima je znanje služilo samo uvjeravanju, a s druge strane postojali su filozofi koji su djelovali prema vlastitoj savjesti i uvjerenju te budili u drugima uspavane vrline kako bi ih učinili boljima.

ARHITEKTURA

Kameni vrt hrama Ryoan-ji

Zen-budistički hram Ryoan-ji u Kyotu, nastao u XV. stoljeću, remek-djelo je vrtne arhitekture. S trijema hrama pruža se pogled na pošljunčani vrt u kojem je raspoređeno petnaest neobrađenih kamena. Svojom iznimnom jednostavnošću ovaj hramski vrt poziva posjetitelja da se odmakne od svakodnevice i uroni dublje unutar sebe.

KIPARSTVO

Polikletov Kanon

Uz Mirona i Fidiju, Poliklet iz Arga najznačajniji je grčki kipar zlatnog ili klasičnog razdoblja. Proslavio se brončanim skulpturama atleta idealnih proporcija, od kojih su najpoznatiji Kopljonoša (Dorifor), Tezej (Dijadumen) i Nosač diska (Diskofor). Bio je poznat i kao filozof te autor Kanona, teoretske rasprave o idealnim proporcijama ljudskog tijela.