Kameni vrt hrama Ryoan-ji

Hram Ryoan-ji, u slobodnom prijevodu “Hram Mirnog Zmaja”, danas je jedan od zaštićenih spomenika Kyota, nekadašnje prijestolnice i kulturnog središta Japana, te prema UNESCO-u dio svjetske kulturne baštine. Pripada školi budizma Rinzai. Ryoan-ji je jedan od 1600 budističkih hramova u Kyotu, a ono što ga čini osobitim je njegov kameni vrt, remek-djelo japanske kulture.

Smatra se da je hram nastao u drugoj polovici XV. stoljeća kada je šogun Hosokawe Katsumoto kupio posjed s hramom te je na njegovom mjestu osnovao zen hram Ryoan-ji. Vrijeme nastanka vrta nije poznato. Pretpostavlja se da je djelo redovnika i slikara pejzaža Shinsoa Soamija (1472. – 1525.) te da je nastao u XVI. stoljeću. Tijekom godina vrt je doživio brojne promjene, a veliku ulogu u njegovom uređenju i održavanju imali su sami redovnici vođeni prvotnom idejom te učenjem zen budizma.

Vrt je izgrađen u obliku pravokutnika, posut je šljunkom, a unutar njega nalazi se petnaest neobrađenih kamena raspoređenih u pet grupa: jednu grupu čini pet, dvije su sastavljene od tri i dvije od dva kamena. Zelenilo je prisutno jedino kao mahovina. S triju je strana ograđen zidom te ga je moguće promatrati samo s trijema hrama, s kojeg se u daljini vide planinski vrhunci.

Zanimljivost je vrta u tome što je kamenje u njemu nemoguće istovremeno obuhvatiti pogledom, a mogli bismo reći da nam isto tako izmiče i njegovo definirano značenje. Dok neka objašnjenja govore o prikazu beskonačnosti ili praznine koja je izražena kroz prisutnu jednostavnost, tajnu toga vrta nije moguće u potpunosti prenijeti riječima, opisima i objašnjenjima. Ona postoji više kao nutarnji doživljaj koji promatrač svaki put sam ponovo otkriva.

Vladimir Devide u knjizi Zen prenosi nam jedno takvo “otkriće” redovnika ovog hrama, Joeia Matsukure (1910. – 1983.): Možemo gledati na vrt kao na grupu brdskih otoka u velikom oceanu, ili kao na vrhunce planina što se izdižu nad morem oblaka. Možemo u njemu vidjeti sliku uokvirenu trošnim starim zidom, što ga samog za se smatramo nacionalnim bogatstvom, a možemo i zaboraviti okvir kad osjetimo istinu ovog mora što se proteže bez kraja. Soamijeva rječitost govorit će uvijek onima koji na vrt gledaju nutarnjim očima.

Rinzai škola budizma bila je poznata po korištenju koana koji su poticali uzdizanje svijesti iznad logike i onog vidljivog s namjerom da približi učenika potpunijoj slici stvarnosti. Sve to navodi na pomisao da i sam vrt podsjeća na veličanstveni koan. On u sebi nosi karakteristiku bezvremenosti koja i današnjem posjetitelju, dok boravi u njemu, pruža mogućnost da se odmakne od svakodnevice te uroni dublje unutar sebe, što neki navode kao istinski smisao ovog mjesta mira i istančane ljepote.