Riječ uredništva
Koliko su stari Grci imali dubok odnos prema životu i njegovim cikličnim mijenama, potvrđuju i veliki eleuzinski misteriji. Održavali su se ujesen i bili puno više od religijskog kulta dviju božica, Demetre i Perzefone. Složeni simbolizam ovih božica možemo donekle naslutiti zahvaljujući sačuvanim mitovima i himnama, tumačenjima mudrih, kao i profinjenim umjetničkim prikazima.
Demetra predstavlja snagu plodnosti zemlje i zaštitnicu žetvi koja čovjeku donosi izobilje plodova. Njezina kćer Perzefona, kao božica podzemnog svijeta, predstavlja istu snagu prirode koja se u jednom razdoblju godine nužno povlači na drugu, nevidljivu stranu, čuvajući sjemenke koje će donijeti novi život. Tako se život i smrt neprekidno susreću i međusobno prožimaju, sastaju i rastaju, poput svjetla i tame, pokreta i mirovanja, dajući ritam sveukupnom postojanju.
Eleuzinski misteriji su kroz višednevne svečanosti i obrede omogućavali ljudima sudjelovanje u toj preobrazbi snaga prirode kako bi bili dio puno dubljih tajni življenja i umiranja. Oni nas uče da razvoj života nije moguć bez napuštanja starih ograničenja i prihvaćanja novih mogućnosti vlastitog ostvarenja…
Sadržaj
Danas sam vidjela… svjetlo
Jutarnja svjetlost koja rastjeruje tamu i pomaže nam razabrati oblike i boje priziva Platonovu alegoriju o pećini. Oslobođenik izlazi na svjetlo dana, vidi i spoznaje pravu stvarnost. Analogno tome, kad bismo vlastiti život vidjeli osvijetljen odozgo, sjene bi se raspršile i sve što nam se događa vidjeli bismo u pravom svjetlu. Shvatili bismo da je život igra svjetla i sjene, da ga takvog treba prihvatiti te naučiti hodati svijetlom stranom, ususret Suncu. Jer Sunce je stvarnost iza oblaka prema kojoj trebamo usmjeriti svoje nastojanje i pronaći izlaz iz vlastite pećine.
Eleuzinski misteriji
U eleuzinske misterije bili su upućeni mnogi helenski filozofi, pjesnici, umjetnici i državnici. No, što se pritom odvijalo, zavijeno je velom tajne jer su inicirani bili vezani strogim zavjetom šutnje. U središtu misterija bio je kult božice Demetre i Perzefone. Cikličko odlaženje Perzefone u Hadov podzemni svijet i vraćanje na zemlju majci Demetri simbol je zimskog umiranja i proljetnog buđenja prirode, kao i smjene ovostranih i onostranih etapa čovjekova života.
Magareći putevi preobrazbe
Nadahnuto autorovim iskustvom, Metamorfoze ili Zlatni magarac, Apulejevo satirično djelo iz razdoblja helenizma, ukazuje na besciljnost lutanja od jedne do druge senzacije i nužnost zauzdavanja nagona. Ponesen niskim porivima, mladić biva pretvoren u magarca, iako zadržava sposobnost mišljenja. Apulej opisuje njegovu metamorfozu i duhovnu preobrazbu od magarca do čovjeka te ističe važnost oslobađanja od animalne prirode koja čovjeka veže za pojavnosti fizičkog svijeta i udaljava od ljudskog identiteta.
Pompeji – Vila misterija
Katastrofalna erupcija Vezuva 79. godine zaustavila je u vremenu rimski grad Pompeje. Sedamnaest stoljeća kasnije, arheološka iskapanja otkrila su mnoge njegove tajne. Ipak, tajanstvene freske u sobi patricijske vile, po kojima je i nazvana Vila misterija, i dalje čuvaju svoju tajnu. Smatra se da opisuju dionizijske misterije čiji je značaj potonuo u dubinama vremena. Zna se tek da im je zadaća bila razotkrivanje ljudske sudbine, poticanje čovjeka da oslobodi dušu od robovanja tijelu tako da u njemu pobijedi dionizijski, božanski dio.
Rasizam – fenomen modernog doba
Uskogrudno neprihvaćanje drugih i drugačijih postoji u različitim oblicima oduvijek. Stoga su moralna učenja svih filozofija i religija promicala toleranciju i bolje razumijevanje drugih. Rasizam kao ideologija razvio se u 18. stoljeću, stvorivši jaz između napredne Europe i ostatka svijeta. Iako naše razlike život čine bogatijim i življim, u današnjem svijetu iza privida otvorenosti i tolerancije izbija potisnuto neprihvaćanje. Razlike je potrebno prihvatiti jer svako ljudsko biće je različito, a čovječnost je zajednički korijen koji nas povezuje.
Francis Bacon – O osveti
U eseju O osveti Francis Bacon razmatra pitanje osvete za učinjene nepravde, uvrede, poniženja. Želju za osvetom smatra prirodnim impulsom koji se može razumjeti, ali ga treba obuzdavati jer ne vodi dobru. Kao i počinjena nepravda, osveta je sebičan čin kojim se izjednačavamo s počiniteljem. Bacon savjetuje nepravdu ili uvredu zakopati u prošlost, a osvetu pretvoriti u oprost jer je ona nečasna, divlja pravda, a oprost velikodušan i plemenit.
Potrebno je neumorno tražiti, ne propuštajući ni najmanju priliku da otkrijemo svjetlo usred tame, da pronađemo nekoliko kapi radosti
čak i usred nevolja,
jedno zrnce istine usred tolikog lutanja.Delia Steinberg Guzmán
