Riječ uredništva
Prije gotovo jednog stoljeća ruski filozof Nikolaj Berdjajev ukazivao je na problem dehumanizacije čovjekova života koja je već tada uzela maha i postala jedna od najopasnijih manifestacija krize današnjeg svijeta. Berdjajev to povezuje, između ostalog, s nekontroliranim tehnološkim napretkom koji udaljava ljude, međusobno i od prirode, a prije svega čovjeka od samoga sebe. Duboka kriza zahvaća samog pojedinca zbog krajnjeg obezvrjeđivanja smisla njegova postojanja.
Zaokret je moguć i treba se dogoditi u samom čovjeku. To znači da njegova ljudskost ne smije biti podređena želji za moći, imperativu profita, kultu tehnologije, ropstvu blagostanja i drugim velikim obmanama koje ljude onečovječuju i svode na broj i resurs. Potrebno se vratiti duhovnim korijenima i vlastitom voljom pokrenuti duboku nutarnju obnovu i kreativnost. Berdjajev ukazuje na put stvaralačkog služenja koje je uvijek slobodno i posvećeno nadosobnom, višem cilju. Ako se poveže s drugim ljudima po zajedničkim humanim vrijednostima, po onom istinitom i dobrom, čovjek može ponovno pronaći vlastitu cjelovitost i harmonično jedinstvo sa svime.
Sadržaj
Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu
U knjizi Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu, napisanoj između dva svjetska rata, Nikolaj Berdjajev lucidno analizira društvene procese te predviđa buduća kretanja, što se u mnogočemu pokazuje točnim, a to knjigu čini aktualnom i danas. Posebno upozorava na dehumanizaciju zbog “mehanizacije i tehnizacije života” pri čemu čovjek gubi svoje unutarnje uporište, vezu s duhovnim svijetom. Jedino duhovni preporod na koji poziva može ozdraviti i ponovno humanizirati čovjeka.
Prava ili dužnosti
Svako ljudsko biće ima svoja prava. No prava su neodvojiva od dužnosti, obaveze utemeljene na moralu ili zakonodavstvu. Danas se na sve strane deklamira o ljudskim pravima i poziva na svoja prava. Ono što održava društvo je izvršavanje dužnosti, stoga je potrebna promjena fokusa s prava na dužnosti. Put izgradnje i održavanja mira u društvu sastoji se u promicanju i ispunjavanju dužnosti, njegovanju suradnje i uzajamnog služenja.
Otkad znamo da je Zemlja okrugla?
Iako sferičnost našeg planeta nije vidljiva golim okom, u klasičnoj antici znanje da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca nije bilo samo vjerovanje nego demonstrirani dokaz. Mnoga znanstvena otkrića bila su poznata u prošlosti, da bi stoljećima bila zaboravljena, a potom ponovo otkrivena. Današnje svemirsko doba je i fotografski potvrdilo da je Zemlja okrugla. Te nas fotografije ujedno podsjećaju na Zemljino, a time i naše vlastito mjesto u svemiru.
Simbolizam biljaka
Biljni svijet, temelj opstanka na Zemlji, ujedno je ukras i veličanstvo prirode. Kroz dugi suživot urastao je u ljudski svijet pa su cvijeće i drveće postali simboli za izražavanje čovjekovih osjećaja i ideja. Najstariji biljni simbol je Stablo života koje povezuje nebo i zemlju. Označava sam život, os svijeta, ali i Jedinstvo koje se grana u mnogostrukost. Sam životni ciklus biljaka usporediv je s razdobljima čovjekova života, dok je cvijet simbol vrlina i savršenstva koje treba doseći.
Arheološko otkriće na rijeci Kalambo
Uz rijeku Kalambo u Zambiji arheolozi su otkrili drvenu konstrukciju koja nema paralelu u arheološkim zapisima. Radi se dva trupca spojena pod pravim kutom čija je starost procijenjena na gotovo pola milijuna godina. Dosad se smatralo da su ljudi kamenog doba drvo koristili za vatru i izradu alata, pa ovaj nalaz predstavlja najstariji dokaz o konstrukcijskoj upotrebi drva. To proširuje dosadašnje spoznaje o našim davnim precima i poziva na preispitivanje čovjekove starosti.
Koje je naše mjesto u Prirodi?
Ono s najvećom odgovornosti: ono što ne mogu učiniti mineral, drvo, životinja, možemo učiniti mi. I to je čovjekovo mjesto: sposobnost mišljenja, sposobnost da se uskladi s Prirodom i da djeluje zajedno s njom, umjesto da krši njezine zakone.Delia Steinberg Guzmán
