Riječ uredništva
Težnja za razumijevanjem svijeta oko nas duboko je usađena u ljudskom umu i traži nove puteve za otkrivanje, produbljivanje i povezivanje spoznaja. U tome nas uvelike potiče suptilna karakteristika naše nutrine – intuicija, slutnja ili pronicavost. Premda joj se nije uvijek davao odgovarajući značaj, veliki mislioci, filozofi, umjetnici i znanstvenici ukazivali su na njenu iznimnu važnost kao sposobnosti neposrednog uvida i izravnog razumijevanja stvari, bez posebnog umovanja i pojmovnog mišljenja.
U epikurejskoj filozofiji intuicija označava zahvaćanje predmeta spoznaje u cjelini i odjednom. Plotin razlikuje intuitivnu spoznaju, koja se odvija u samom duhu, od one pojmovne koja polazi od predmeta. Za Goethea, ona je “objava koja se razvija iz čovjekove unutarnjosti” kojom se izravno zahvaća bit stvari. Prema Spinozi, intuicija je najviši oblik znanja kroz koji se otkriva bit svega i sam Bog. Za Bergsona, ona je temeljni način na koji filozofija može rekonstruirati univerzum, jer se samo tako može stupiti u neposredan dodir s njim i osloboditi se svih slučajnosti okoline…
Iz nekoliko navedenih primjera više je nego očito da ovu iznimnu sposobnost ne smijemo zapostaviti, nego je trebamo uzeti kao važnog saveznika u ostvarenju najviših humanih nastojanja. Kao i sve nutarnje kvalitete, ona se može obrazovati, pročišćavati i razvijati, oslobađajući nas od vlastitih zabluda, potpomažući naše istinske stvaralačke sposobnosti.
Sadržaj
Intuicija u prirodnim znanostima
Intuicija, kao nejasna slutnja ili iznenadni bljesak, pruža uvid u rješenje problema bez logičkog razmišljanja. Intuicija izvire iz iskustva pohranjenog u čovjekovoj nutrini, a vrata joj otvara ustrajna usredotočenost na specifičan problem, uz utišavanje izvanjskih podražaja. Kreativna mašta i intuicija igraju posebnu ulogu kod istraživanja granica poznatog jer omogućuju sagledavanje problema na drugačiji način, rađajući tako nove ideje i uvide.
Zašto ne primjenjujemo ono što znamo?
Dobro je poznato da naše misli, osjećaji, stavovi i izbori utječu na nas i na druge. No, iako znamo da nešto nije dobro i da to ne bismo trebali činiti, kolektivno i individualno vrlo je teško primijeniti ono što znamo. U procjepu smo između dugoročnih ciljeva i kratkoročnih interesa. Kako bismo premostili jaz između znanja i djelovanja, filozofija savjetuje usklađivanje glave, srca i ruku, odnosno vladanje sobom.
Vrata
Stari su narodi posebnu važnost pridavali simbolizmu vrata, odnosno psihološkoj, moralnoj i duhovnoj stvarnosti koja stoji iza njih. Rimljani su štovali Janusa, boga početaka, koji je vladao vratima rođenja i smrti. Prolazeći kroz vrata, dolazimo u život i napuštamo život, uvijek je nešto pred nama, nešto iza nas. Usudimo li se otvoriti neka nova vrata, stupamo u novu dimenziju u kojoj imamo priliku prepoznati dublji smisao u onome što radimo.
Zaratustra – O prirodi dobra i zla
Zaratustra reformira staroiranski mazdaizam u monoteističku religiju s vrhovnim bogom Ahura Mazdom. U vidljivom svijetu Ahura Mazdu predstavlja na nebu Sunce, a na zemlji vatru te otud u zoroastrizmu kult vatre, simbola svjetla. Središnje mjesto u njegovu učenju zauzima Asha, put dobra, kozmičkog reda i morala. Zaratustra uči da razlika između dobra i zla nije čovjeku dana rođenjem, već se stječe učenjem i da ljudi biraju strane svojim mislima, riječima i djelima.
Zigurat – Hram planina Mezopotamije
U Mezopotamiji su se izmjenjivali brojni narodi, ali jedna od konstanti u vremenu i prostoru bio je zigurat – izraz čovjekova nastojanja da se približi svijetu bogova. Zigurat simbolizira kozmičku planinu koja povezuje nebo, zemlju i podzemni svijet. Najpoznatiji zigurat starog svijeta bila je “Kula Babilonska” koju spominje Biblija. Upadljiva je sličnost zigurata s piramidama drevnih Maya i stepenastim piramidama u Sakkari, iako nema dokaza o povezanosti njihova nastanka.
Tamjan – miris bogova
Mirisna smola tamjanovca, koja priziva mir hrama, u antici je bila predmet žive trgovine, a zemljama južnog dijela Arapskog poluotoka priskrbila je blagostanje i naziv Arabia Felix. Sav stari svijet koristio ju je u obredne, ali i ljekovite svrhe. Vjerovalo se da miris tamjana kao božanski atribut predstavlja prisutnost bogova, a istodobno je bio i simbol zahvale bogovima. Molitve na raznim jezicima iz davne i bliske prošlosti uzdizale su se put neba u mirisnom oblaku tamjana.
Budi uvijek zadovoljan onim što imaš,
a nikada onim što jesi.Zaratustra
