U starim vedskim tekstovima, u okviru Aranyake, Šumske knjige namijenjene šumskim pustinjacima, nalaze se Upanišade. One predstavljaju sintezu temeljnih učenja drevne indijske misli i jedan od najstarijih filozofskih tekstova koji poučava o životu i smrti, univerzumu, postanku svijeta te o vezi između čovjeka i univerzuma. Zovu se još i Vedanta – “završetak Veda” jer s njima završavaju Vede.
Prema indijskoj predaji njihovi su autori drevni mudraci rišiji, čija se mudrost prenosila usmenom predajom s učitelja na učenika. Na to ukazuje i sama riječ upa-ni-sad, upa (pored), ni (dolje), sad (sjediti), koja označava učenika koji sjedi do nogu učitelja i prima njegove pouke. Drugo tumačenje uzima za korijen riječ nisad koja označava tajno učenje koje učenik dobiva od učitelja.
Upanišade su u Europu došle u perzijskom prijevodu nakon što je mogulski kraljević Muhammad Dara Shikuh dao prevesti pedeset Upanišada na perzijski jezik. Francuz Anquetil-Dupperon preveo ih je 1802. godine s perzijskog na latinski. Upanišada ima mnogo, poznato ih je preko dvjesto, iako tradicija navodi njih stotinu i osam. Najvažnijima se smatraju: Aitareya, Taittiriya, Chandogya, Brhadaranyaka, Mundaka, Iša, Kena, Katha, Prašna, Švetašvatara i Mandukya.
Upanišade daju odgovore na pitanja koja je čovjek postavljao u različitim vremenima: Odakle dolazim? Kako sve nastaje? Kamo idem? Njihova filozofija pokazuje put ostvarenja čovjekove sudbine – put koji ima svoju polaznu točku i odredište.
MANDUKYA UPANIŠADA: Brahman je uistinu besmrtan. To je gospodar svega, to je znalac svega, to je nutarnji upravitelj. To je izvor svega. To je početak i kraj svih stvorenja. Onaj od koga se rađaju ova stvorenja, onaj u kome žive kada su rođena i onaj kome se vraćaju poslije smrti, to je brahman.
Drevni su Indijci uvidjeli da je svijet podvrgnut neprestanim promjenama. Sve se rađa, stari i umire. Ono što se vidi i čuje, prolazno je i konačno. Zadovoljstva koja nudi svijet su prolazna. Često se pitamo postoji li nešto nepromjenjivo, nešto što se nalazi u pozadini promjenjivog.
KATHA UPANIŠADA: Sav Univerzum, sve što postoji proizlazi iz Njega i u Njemu se kreće… Sve drugo zavisi od Njega, a On ne zavisi ni od čega. Oni koji ga dostignu, postaju besmrtni!
Upanišade naglašavaju ideju jedinstva svijeta. Brahman, izvor svega, prožima sve, prisutan je u svemu i zato je univerzum jedinstven, univerzum je Jedno. Sve teži istome, sve ima jedan cilj, a to je spoznaja Brahmana, odnosno sjedinjenje s njim, postizanje jedinstva s tom istinskom stvarnošću.
Prisutnost Brahmana u nama naziva se Atman – to je naš životni dah, naša bit, esencija, naše nutarnje besmrtno biće. Čovjek je univerzum i univerzum je čovjek.
CHANDOGYA UPANIŠADA: Tat twam asi – To si ti.
Sve što postoji nosi u sebi to Jedno.
KATHA UPANIŠADA: Manji od najmanjeg, veći od najvećeg, Atman je zauvijek u srcu svakog bića.
Upanišade upozoravaju da se Brahman ne može intelektualno spoznati ili objasniti jer On izmiče svemu tome. Zato Upanišade na svaki pokušaj njegova definiranja kažu: Neti, neti… (To nije to, to nije to…).
Da bismo mogli razlučivati stvari u pojavnom svijetu, potrebne su nam suprotnosti. Znam što je hladno jer poznajem toplo. Znam što je dan jer poznajem noć. Pojavni svijet je dualan, dok je Brahman jedinstvo koje je razum nemoćan spoznati.
KATHA UPANIŠADA: Atman se ne spoznaje proučavanjem, niti razmišljanjem, niti slušanjem. On se spoznaje samim sobom.
Kip Višnua s Garudom i Hanumanom.
Od istinske stvarnosti udaljava nas prevelika okupiranost nama samima. Gledamo na sebe kao na posebno biće prirode, izdvojeno iz cjeline, te tako vidimo samo razlike koje nisu stvarne. Takvim gledanjem postavljamo ispred svojih očiju veo koji nas udaljava od istine. Taj veo Indijci nazivaju Maya ili iluzija.
KATHA UPANIŠADA: Kao što kiša koja pada na brdo protječe raznim putevima među stijenjem, tako i onaj koji vidi mnogostrukost stvari, trči samo za njima.
Potrebno je razbiti iluzije, vidjeti kako su stvari povezane i spoznati jedinstvo univerzuma. Iz dubine ljudskog srca progovara glas: Vodi me iz nestvarnog u stvarno, vodi me iz tame u svjetlost, vodi me iz smrti u besmrtnost. (BRHADARANYAKA UPANIŠADA)
Svijet ima jedinstvenu sudbinu. Sve traži isto i teži istom.
PRAŠNA UPANIŠADA: Kao što ptice, dragi moj, lete k drvetu da bi se odmorile, tako i sve ove stvari idu Atmanu! One nalaze spokoj u najvišem, Atmanu!
Klica istinske stvarnosti, klica besmrtnosti, sadržana je u svemu. Treba je pustiti da proklija, da nikne iz tla sastavljenog od prolaznih elemenata; treba se osloboditi prolaznog da bi se upoznalo vječno. Sukob između prolaznog i vječnog stalno je prisutan u nama i ogleda se u našim mislima, osjećajima i djelima. Upanišade navode da su pohlepa, požuda, lijenost i želje izraz onog prolaznog i smrtnog u čovjeku. Što je onda odraz onog višeg i neprolaznog? To su milosrđe, nesebičnost, časnost, odnosno vrline koje nas vode na put ostvarenja smisla vlastitog postojanja.
Prema filozofiji Istoka, za razumijevanje univerzuma nužno je poznavati Dharmu, osnovni zakon koji u njemu djeluje, a odnosi se na sve: od mrava i stabla do Sunca i planetarnih sustava. Sve što postoji podvrgnuto je vladavini tog savršenog zakona.
Da bi čovjek krenuo putem Dharme, treba znati razlučiti što je za njega dobro, a što ne. Na tome se zasniva istinsko znanje, dakle ne na prikupljanju podataka, nego na sposobnosti razlučivanja istinitog od lažnog, prolaznog od trajnog, korisnog od onoga što je štetno.
KATHA UPANIŠADA: Onaj koji ne razlučuje i nemirnog je duha, njegova su osjetila neobuzdana kao divlji konji za vozača kočije.
Onaj koji razlučuje i smirenog je duha, njegova su osjetila obuzdana kao pitomi konji za vozača kočije.
Onaj koji ne razlučuje, nikada ne dostiže cilj i biva rođen ponovno i ponovno.
Onaj koji razlučuje, taj dostiže cilj i ne biva više rođen.
Čovjek čija je sposobnost razlučivanja slaba dopušta da strasti vladaju njime i život mu postaje ogledalo prolaznih stvari. Upanišade upozoravaju da najveće opasnosti nisu izvan čovjeka, već u njemu samom. Potrebno je suočiti se s problemima, ali u svijetu u kojem živimo. Život od nas traži da pokažemo velikodušnost, istinitost, samoodricanje. Upanišade savjetuju: ne ukradi, ne poželi tuđe, ne predaj se ljutnji, zlobi i pohlepi. Iskorijeni sve to, ali ne i samilost i suosjećanje. Postani svoj gospodar, oslobodi se svojih mana razvijanjem nesebične ljubavi brigom za druge.
BRHADARANYAKA UPANIŠADA:
– … Jeste li razumjeli? Oni rekoše: – Razumjeli smo, rekao si nam: ‘Damyata, obuzdajte se!’
– … Jeste li razumjeli? Oni rekoše: – Razumjeli smo, rekao si nam: ‘Dayadhran, budite samilosni!’
– … Jeste li razumjeli? Oni rekoše: – Razumjeli smo, rekao si nam: ‘Dana, dajte!
– … Nadzirite se, dajte, budite samilosni. To troje treba primjenjivati: samokontrolu, davanje, samilost!TAITTIRIYA UPANIŠADA: Ono što se daje, treba dati s vjerom, treba dati obilno, treba dati sa skromnošću, treba dati sa strahopoštovanjem, treba dati sa suosjećanjem.
Vrline vode čovjeka putem Dharme. One su odgovor na pitanje kako živjeti i one vode čovjeka do cilja. Iz Upanišada saznajemo da je učiteljev preduvjet za primanje učenika bila jedino moralna čistoća. Sama želja za spoznajom nije bila dovoljna. Učenik je morao pročistiti svoje srce.
BRHADARANYAKA UPANIŠADA: Slobodan od zla, slobodan od nečistoća, slobodan od sumnje, postaje znalac Brahme!
Koračanje putem Dharme vodi oslobođenju od kruga neprestanog rađanja i umiranja koji Indijci nazivaju samsara.
Stare civilizacije, pa tako i indijska, znale su da čovjek prolazi kroz cikluse. Imamo svoja proljeća i zime, pa kako se u prirodi sve rađa i umire te opet rađa, tako i mi prolazimo kroz iste faze.
KATHA UPANIŠADA: Smrtnik sazrijeva i pada kao zrno žita na zemlju i kao zrno žita ponovno niče kada dođe vrijeme.
BRHADARANYAKA UPANIŠADA: Kao što gusjenica koja dolazeći do kraja vlati trave i privlačeći drugu vlat trave prelazi na nju, tako i ovo sebstvo nakon što odbaci ovo tijelo, privlačeći drugo tijelo, prelazi u njega.
Bića se rađaju, umiru i ponovno se rađaju sve dok ne dođu do krajnjeg cilja, a to je spoznaja Brahmana. Za Indijce život se ne napušta. Ono što nazivamo život i smrt, za njih su samo različite manifestacije jednog Života. Živimo bez tijela i s tijelom kako bi učili na putu Dharme. Taj put možemo zamisliti kao cestu omeđenu zidovima. Ako čovjek ispravno rasuđuje, hoda sredinom puta Dharme. No, čovjek u neznanju često hoda poput slijepca, spotičući se i udarajući o zidove. Udarci koji bole vraćaju ga na sredinu puta. U filozofiji Istoka bol se shvaća kao sredstvo spoznaje. Udarci o zid ne služe kao kazna, već su potrebni da bi čovjeka usmjerili na pravi put. Ti udarci predstavljaju Karmu, zakon akcije i reakcije. Prema ovom zakonu, svaka akcija je posljedica prethodne akcije i uzrok sljedeće. Kako čovjek posije, tako i žanje. Nema dobre ni loše sreće, već postoji samo rezultat djelovanja. Djela govore o nama, o našoj snazi ili slabostima.
Osnovna ideja koja se provlači kroz Upanišade je ideja jedinstva čovjeka i univerzuma. Yoga je drevna indijska znanost koja omogućava čovjeku ujedinjenje sa samim sobom, s univerzumom. Naziv yoga etimološki proizlazi iz sanskrtskog korijena yug što znači ujarmiti, povezati zajedno.
KATHA UPANIŠADA: Kada se pet osjetila spoznavanja zajedno s razborom smire, a um se ne koleba, tada se, kažu, dostiže najviše stanje. To spokojstvo osjetila i uma naziva se Yoga.
Hram Konarak, posvećen bogu Sunca Suryiji, sredina XIII. st.
Put yoge je put usavršavanja koji traži od čovjeka da upozna elemente svoje prirode, da ih nauči kontrolirati i povezati u skladnu cjelinu. Yoga vodi sjedinjenju s Brahmanom, a to traži napor, suočavanje s problemima, a ne bježanje od njih. Put nije lagan, ali Upanišade pozivaju na borbu: Ustani, probudi se. Priđi Učitelju i spoznaj. Put je oštar i neprohodan poput ivice brijača, kažu mudri!
Ali moguće ga je prijeći, moguće je spoznati Brahmana. Oni koji ga spoznaju, dostigli su mokshu ili oslobođenje od kruga rađanja i umiranja. Dosegli su anandu, stanje najvišeg blaženstva. To nije stanje praznine ili ništavila. To je stanje izvan svih dualnosti. Kao što se zraka Sunca gubi u Suncu, val u moru, tako se ljudska svijest stapa s univerzalnom sviješću. Ne postoji razlika između nas i univerzuma. Čovjek je univerzum i univerzum je čovjek. Čovjek je spoznao onu jednu, apsolutnu stvarnost koja se krije iza svih stvari.
MUNDAKA UPANIŠADA: Kao što rijeke utječu u more i gube svoje ime i oblik, tako i znalac oslobođen imena i oblika, doseže više od najvišeg.
Upanišade nas savjetuju da upoznamo svoju Dharmu, svoj smisao života i da ga nastojimo ostvariti.
TAITTIRIYA UPANIŠADA: Govori istinu. Slijedi Dharmu. Ne zapostavljaj istinu. Slijedi Dharmu. Ne zapostavljaj učenje i poučavanje. Ako se u tebi pojavi bilo kakva sumnja u odnosu na ponašanje, slijedi primjere brahmana, odanih dobrim djelima, odanih Dharmi.
Najviše je onih koji se ne trude upoznati svoju Dharmu, nego žive vođeni sebičnim interesima trčeći k raznim prolaznim zadovoljstvima. Malo je onih koji slijede put svoje Dharme, put ostvarenja vlastite sudbine, jer to uključuje napor i stalno nastojanje, ali ono čovjeka vodi trajnoj sreći i blaženstvu. Najmanje je onih koji dostignu konačni cilj, spoznaju Brahmana. Ali ako je to moguće jednom, onda je moguće svima.
Autor: Marica Borović
