Riječ uredništva
Od antičke keramike do najnovijih filmskih ostvarenja, Homerova književna ostavština, prepuna herojskih podviga, mitoloških i simboličkih priča, ne prestaje plijeniti pažnju. Bila je nadahnuće grčkim tragičarima i rimskim pjesnicima, umjetnicima srednjeg vijeka, renesanse i baroka, pa sve do danas kada iznova potvrđuje svoju aktualnost.
Djelo Ilijada opisuje pad Troje i završetak desetogodišnjeg rata u kojem je konačna pobjeda teško izvojevana uz strašne žrtve s obje strane. Troja je dugo smatrana fikcijom, sve dok Schliemann nije otkrio slojeve njene duge povijesti, potvrđujući da su takozvani mitski elementi dobrim dijelom utemeljeni na stvarnim događajima.
Kao nastavak priče o Troji nastala je Odiseja koja simbolički opisuje Odisejev povratak na Itaku prepun nesvakidašnjih iskušenja. Prema Homeru, njegovo ime znači “sin boli”, a moguće je i da dolazi od grčke riječi odēgós koja znači “vodič”. To je zanimljiva podudarnost jer Odisej je, poput srednjovjekovnog viteza Parsifala, “onaj koji kroz bol spoznaje”, a ta je bol ujedno ono što ga vodi dalje… Tijekom dugog lutanja suočava se s vlastitim slabostima i uz velike patnje i gubitke prolazi mnogim stranputicama učeći iz pogrešnih odluka. Pokreće ga snažna čežnja – pronaći put do vlastitog doma, iako u dubini duše zna da to nije moguće dok ponovno ne pronađe put do samoga sebe.
Svatko od nas može se prepoznati u mnogim etapama Odisejevih lutanja, u njegovim slabostima i kušnjama, ali i u njegovoj hrabrosti, snalažljivosti, upornosti… I svatko od nas traži svoju Itaku, zasluženo mjesto u životu gdje će moći ostvariti najdublje težnje vlastite duše.
Sadržaj
Razmišljanja o propagandi
Propagandne aktivnosti imaju za cilj oblikovanje javnog mnijenja, no etične su samo ako imaju etičan cilj. Širenje digitalnih medija otvorilo je neslućene mogućnosti za oglašavanje, ali i za dezinformiranje i manipuliranje. Posljedice toga su sve dublja polarizacija te podrivanje povjerenja i jedinstva koji čine temelje stabilnih i skladnih društava. Tome se može oduprijeti jedino širenjem ideja koje ujedinjuju ljude i nadahnjuju ih da teže istini, dobru, pravdi i ljepoti.
Tok – Psihologija optimalnog iskustva
Mađarsko-američki psiholog Mihály Csíkszentmihályi bavio se istraživanjem sreće i kreativnosti te posebno stanja u kojem se ljudi osjećaju najispunjenijima. Njegovi ispitanici različitih zanimanja opisali su iskustvo potpune predanosti onome što rade, pri čemu se radi s lakoćom i bez napora. Neki su to stanje predočili metaforom vodene struje koja ih nosi pa je tako nastao pojam “tok” (flow), o čemu govori njegova knjiga Flow – očaravajuća obuzetost: psihologija optimalnog iskustva.
Odiseja – Putovanje prema samome sebi
U Odiseji Homer pjeva o Odisejevu povratku na rodnu Itaku nakon Trojanskoga rata. Troja je osvojena, slava stečena, naizgled je sve ostvareno. No tada započinje njegovo desetogodišnje putovanje prepuno kušnji, pri čemu njegovi najveći protivnici nisu izvanjski, nego unutarnji. Odiseja govori o svakom čovjeku koji pokušava pronaći vlastiti put. Filozofski gledano, Itaka je simbol ideala koji daje smjer čovjekovu životu i njegovim nastojanjima.
Homerova Troja
Homera, koji je u antici slavljen kao pjesnik nad pjesnicima i nazivan učiteljem čovječanstva, nemoguće je odvojiti od legende unatoč svim istraživanjima. U epu Ilijada živopisno je opjevao Trojanski rat, a tragom njegovih opisa Heinrich Schliemann je oko dvadeset i pet stoljeća kasnije pronašao Troju. Ipak, još od antike otvorenima ostaju pitanja je li Trojanski rat bio povijesni događaj te je li Homer bio stvarna osoba ili je postojalo više Homera.
Zmajeva špilja na otoku Braču
Zmajeva špilja na otoku Braču nekada je bila obitavalište kršćanskih pustinjaka posvećenih molitvi. Poznata je po reljefima na stijenama, među kojima naročito privlači pozornost isklesani zmaj. Dio reljefa nesumnjivo pripada kršćanskoj tradiciji, dok je motiv zmaja po svoj prilici nasljeđe poganskoga vremena, kada su špilje služile za obrede inicijacije. Ipak, teško je preciznije odrediti vremensko, stilsko i simboličko podrijetlo reljefa.
Poljička republika
Poljička Republika, koja je od 13. do početka 19. stoljeća postojala u zaleđu Omiša, danas je tek zemljopisno-povijesni pojam. Prema legendi, njezini osnivači bili su sinovi bosanskog kneza Miroslava. Nositelji pismenosti, narodne kulture i čuvari tradicije bili su popovi glagoljaši. Društvo se temeljilo na suradnji plemića i pučana, zahvaljujući kojoj je Republika tijekom sedam stoljeća očuvala svoju samosvojnost, sve do Napoleonskih ratova koji su označili njezin kraj.








