Riječ uredništva
Jedan od iznimnih, svestranih istraživača koji je u mnogim područjima znanja proširio ljudske vidike svakako je Alexander von Humboldt. Čak bi i danas, uz sve mogućnosti suvremene tehnologije, njegov doprinos bio čudesan. Unatoč mnogobrojnim preprekama s kojima se susretao, svojim je entuzijazmom poticao drugačiji pristup različitim znanstvenim područjima: geografiji, geologiji, botanici, zoologiji, antropologiji, arheologiji, oceanografiji, meteorologiji…
Glavna nit vodilja njegova predanog istraživačkog rada bilo je uvjerenje da je u prirodi sve međusobno isprepleteno i prožeto, sve sudjeluje i doprinosi cjelini i ništa “ne postoji samo za sebe”. U tom je smislu smatrao da je pravi cilj istinskog istraživača dokučiti ovu “interakciju svih sila prirode” koje se manifestiraju kao prirodni zakoni.
Postavio je temelje buduće teorije o živom planetu Gei, ukazujući na koevoluciju živih bića, klime i Zemljine kore. Zanimljiv je i njegov zaključak o zajedničkom porijeklu starih kultura Amerike i Azije koji se temeljio na proučavanju njihovih postignuća, sličnosti kalendarskih spoznaja i simboličkih zapisa, što je svakako iskorak na području tada još uvijek mladih disciplina arheologije i antropologije.
Osim goleme količine znanstvenih podataka koje je prikupio tijekom svojih ekspedicija, svakako je vrijedno njegovo dugogodišnje nastojanje objedinjavanja dotadašnjih prirodoslovnih znanja, kao i poticanje drugih da nastave dalje – predano proučavati i povezivati otkrivena znanja, težeći dalje i dublje prema neslućenim zagonetkama svijeta oko nas.
Sadržaj
Alexander von Humboldt
Svestrani prirodoslovac Alexander von Humboldt dao je značajan doprinos mnogim znanstvenim područjima te time utjecao na razvoj znanosti 19. stoljeća. U svojim ekspedicijama, usmjerenim na geografska, geološka, meteorološka i druga istraživanja, vodila ga je ideja o jedinstvu prirode koju pokreću i oblikuju unutarnje sile. Cilj mu je bio “istražiti međusobnu povezanost i djelovanje svih sila prirode”. Humboldt utjelovljuje ideal istraživača posvećenog otkrivanju skrivenih zakona prirode.
Stare kulture Južne Amerike
Kada su stigli u Ameriku, Europljani su vjerovali da su otkrili novi kontinent i potpuno novi svijet. Prva svjedočanstva o američkim starosjedilačkim kulturama, oblikovana europocentričnim stavom, prikazivala su ih kao “primitivne”. Kasnija arheološka otkrića pokazala su da su se na američkom kontinentu tisućljećima razvijale iznimno napredne kulture i civilizacije. Mnogi aspekti njihove prošlosti još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni te i dalje ostaju zagonetka.
Pleme Ašaninka – Harmoniziranje s prirodom
Istraživanje amazonskog plemena Ašaninka otkriva drevna načela koja nas mogu poučiti životu u skladu s prirodom. Za njih je čovjek duhovno biće kojemu je tijelo tek privremeno boravište, što ukazuje na važnost unutarnjih vrijednosti nasuprot robovanju materijalnim željama. Njihovo uvjerenje da je čovjek dio povezane mreže života, kao i kultura suradnje te odgovoran odnos prema prirodi, mogu nam poslužiti kao nadahnuće za rješavanje ekoloških problema suvremenog svijeta.
Duhovni otpor i trgovanje pažnjom
U vremenu medija i društvenih mreža koji se, oslanjajući se na neuroznanost i umjetnu inteligenciju, natječu za našu pažnju, pažnja je postala glavna sirovina novog tržišta i ključni pokretač modernog kapitalizma. Istodobno smo dragovoljni sudionici i zarobljeni potrošači u progresivnom krugu ovisnosti. Želimo li ponovno preuzeti kontrolu nad vlastitom pažnjom i usmjeriti je na ono bitno, trebamo se svjesno oduprijeti neprestanim distrakcijama modernih medija.
Slučajni izumi
Znanstveno istraživanje ima svoj predmet, svrhu i cilj. Ipak, mnoga velika otkrića nastala su neočekivano, slučajnim ishodom koji je usmjerio istraživanje u novom pravcu. Slučajnost postaje znanstveni proboj tek kada istraživač, uz znanje i iskustvo, posjeduje dovoljno znatiželje i otvorenosti da istraži neočekivanu pojavu umjesto da je zanemari. Znanstvena otkrića plod su ustrajnog eksperimentiranja, ali i uma pripremljenog za promatranje i razumijevanje pojava.
Ništa u prirodi ne postoji samo za sebe; svi elementi, ispreplićući se i povezujući međusobno, sudjeluju u njenom tkanju…
Alexander von Humboldt
