Riječ uredništva
Postoji li danas “slika svijeta”? Imamo li “cjelinu stečenih i nekim poretkom povezanih znanja o svijetu”, kako to sažeto definira Filozofski leksikon? Nema sumnje da baštinimo golemu bazu znanja o svijetu, no možemo li reći da ta znanja tvore cjelinu povezanu određenim redom i svrhom? Jesmo li doista svjesni važnosti postojanja jedinstvene i jasne slike svijeta koja bi bila zajednička svim ljudima? Budući da smo se suvremenim načinom života udaljili od značenja mnogih temeljnih pojmova, potražit ćemo izvorne orijentire u sačuvanim putokazima tradicije…
Svaka epoha i svaka civilizacija imale su svoju sliku svijeta izgrađenu na temelju tada raspoloživih spoznaja. U svojim zlatnim dobima stare su kulture uspijevale sadržajno i skladno povezivati različite dimenzije stvarnosti, vidljive i nevidljive. Umjesto isticanja razlika, više su isticana prožimanja mitskih i povijesnih zbivanja, religijskih i znanstvenih učenja, umjetničkih i filozofskih stremljenja, dok se podrazumijevalo da određene razine spoznaje mogu dosegnuti samo upućeni.
Pouke mudrih pokazuju nam da mit, posredstvom svijeta simboličkih slika, može intuitivno prenijeti puno više iskustava nego povijesni opisi događaja. Svijest o božanskoj sveprisutnosti može nas i religijskim i znanstvenim putem približiti tajnama Kozmosa prožetog zakonima. Čovjeku su, kao kreativnom i znatiželjnom biću, potrebna filozofska propitivanja i umjetnička djela poput hrane i vode – u protivnom postaje tek vlastita dehumanizirana sjena.
Slika svijeta je višedimenzionalna i nastaje sustavno stečenim i povezanim spoznajama iz različitih područja. Ona je u svim razdobljima služila kao dobro opremljen brod, s kartama i kompasom, koji nas kao odgovorne članove posade može sigurno voditi dalje, prema onom boljem, prema smislu svakog humanog nastojanja…
Sadržaj
Postoji li danas slika svijeta?
Svaka civilizacija gradila je vlastitu sliku svijeta utemeljenu na filozofskim idealima koji su usmjeravali njezin razvoj. Današnja kriza vrijednosti i dezorijentiranost suvremenog društva ukazuju na nedostatak takve slike svijeta. Budući da čovjek svoju sudbinu može ostvariti jedino razumijevajući svijet u kojem živi, ponovno treba tražiti odgovore na temeljna filozofska pitanja o čovjeku, svijetu i smislu života.
Neil Armstrong – Prvi čovjek na Mjesecu
Putovanje na Mjesec, ostvareno zahvaljujući stoljećima znanstvenog razvoja te radu više od četiristo tisuća ljudi, simbol je neugasive ljudske znatiželje i težnje za otkrivanjem nepoznatoga. Zapovjedniku misije Neilu Armstrongu, osobi iznimnih sposobnosti i karaktera, pripala je povijesna uloga prvog čovjeka koji je zakoračio na Mjesec. Armstrong je pridonio novom shvaćanju Zemlje kao zajedničkog doma čovječanstva, jedinstvene cjeline koja putuje oko Sunca i istodobno predstavlja tek mali dio neizmjernog svemira.
Negativni utjecaj tehnologije na obrazovanje
Digitalni uređaji i alati donose obrazovanju brojne prednosti, no sve su izraženiji i njihovi negativni učinci na temeljne vještine poput čitanja, pisanja i računanja. Oni istodobno narušavaju odnos između učitelja i učenika, potiču povlačenje učenika u virtualni svijet te ih udaljavaju od neposredne ljudske interakcije. Promišljenom primjenom modernih pomagala moguće je ublažiti te negativne učinke i ujedno koristiti prednosti digitalne tehnologije.
Imaju li biljke svijest?
Biljno carstvo zadivljuje raznolikošću oblika, boja i mirisa te otvara pitanje: posjeduju li biljke svijest? Dok neuroznanost svijest povezuje sa složenim živčanim sustavom, tradicija prenosi da sva bića imaju svijest, premda različitog stupnja razvoja. Novija istraživanja potvrđuju da biljke posjeduju određeni stupanj inteligencije, što se očituje u njihovoj sposobnosti prilagodbe i složenoj interakciji s okolinom. Time se približavamo drevnim shvaćanjima prema kojima sva bića sudjeluju u procesu evolucije te međusobnim odnosima održavaju ravnotežu ekosustava.
Prirodna poljoprivreda – Razvoj prirode i čovjeka
Rastuća svijest o štetnim posljedicama moderne agrikulture budi zanimanje za prirodnije metode uzgoja. Japanski vizionar Masanobu Fukuoka zagovara poštivanje prirodnih procesa u tlu, smatrajući da ono samo održava svoju plodnost i može osigurati obilne i zdrave prinose uz minimalnu ljudsku intervenciju. Njegova prirodna poljoprivreda je filozofija života koja poziva na svjesniji odnos prema prirodi, a njezin krajnji cilj nije samo uzgoj usjeva, nego razvoj i usavršavanje čovjeka.





