Krajnji cilj poljoprivrede nije uzgoj usjeva, već kultiviranje i usavršavanje ljudskih bića – Masanobu Fukuoka

“Ponovno otkriti prirodu kako bismo je bolje njegovali” – poruka je Masanobua Fukuoke, japanskog poljodjelca i filozofa s početka 20. stoljeća, danas priznatog vizionara održive poljoprivrede. Riječ je o inovativnom pristupu poljoprivredi i samome životu koji Masanobu Fukuoka iznosi u svojoj i danas iznimno aktualnoj knjizi Revolucija jedne slamke – Uvod u prirodno poljodjelstvo, objavljenoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U knjizi propituje konvencionalne metode moderne poljoprivrede, tvrdeći da minimalna ljudska intervencija i razumijevanje prirodnih procesa mogu osigurati obilne i zdrave prinose.

Ponovno uspostaviti sklad između čovjeka i prirode

Fukuoka je rođen 1913. godine na farmi na otoku Shikoku u južnom dijelu Japana. Svoj profesionalni život započinje kao mikrobiolog. Oko 1935. godine, razočaran suvremenim poljoprivrednim praksama i društvenim normama, doživljava svojevrsno otkrivenje: shvaća beskorisnost ljudske intervencije jer jedino priroda radi sve kako treba.

Nekoliko godina kasnije, nakon neuspješnog pokušaja rada na očevom poljoprivrednom imanju, zaposlio se kao tehničar zadužen za povećanje proizvodnje hrane u ratnim uvjetima. Tijekom osam godina promišljao je o načelima znanstvene i prirodne poljoprivrede i upravo se tada oblikuje njegova životna misija: ostvarenje sklada između čovjeka i prirode.

“Htio sam oblikovati svoje zamisli, provesti ih u djelo i na taj način uvidjeti jesu li moja promišljanja ispravna ili pogrešna. Odlučio sam posvetiti život poljoprivredi, uzgoju riže i zimskih žitarica.”

Tek po završetku Drugog svjetskog rata vratio se u rodno selo kako bi u praksi primijenio svoje ideje o prirodnoj poljoprivredi.

Otkriti zakone prirode

U svojoj knjizi Fukuoka na više mjesta opisuje sebe kao promatrača i štovatelja rada prirode. Ta mu promatranja otkrivaju duboku međuovisnost svih živih bića, ali i štetne posljedice ljudskog uplitanja u prirodne procese.
Na temelju tih uvida oblikovao je metodu prirodne poljoprivrede koja se temelji na četirima načelima:

– ne obrađivati tlo (ne orati)
– ne koristiti kemijska gnojiva ni pripremljeni kompost
– ne uklanjati korov mehaničkim alatom ili herbicidima
– ne ovisiti o kemijskim sredstvima.

Fukuoka se zalagao za povratak jednostavnijim i ujedno učinkovitijim metodama uzgoja, ističući važnost minimalnog ljudskog uplitanja i održavanja sim­biotskog odnosa između biljaka, životinja i tla.

Tvrdio je da poštivanje prirodnih procesa omogućuje obilniji urod uz manje truda i bez štete za okoliš. Razumijevanje i uvažavanje prirodnih zakonitosti čini prirodu otpornijom, štiti bioraznolikost, a od čovjeka zahtijeva tek minimalno djelovanje. Raditi s prirodom, a ne protiv nje – to je tajna obilja.

Poljoprivrednik – filozof

Ova radikalna metoda nadilazi samu poljoprivredu – ona je istinska životna filozofija, poziv na preispitivanje vlastitog odnosa prema okolišu i načina života te težnja za svjesnijim, cjelovitijim i održivijim življenjem.

Knjiga Revolucija jedne slamke može djelovati pomalo neuređeno, baš poput vrta uzgojenog prirodnom poljoprivredom. Njezinih trideset devet poglavlja istovremeno opisuju konkretne poljoprivredne radnje i njihov vremenski slijed te iznose filozofska razmišljanja. Fukuoka nas poziva na pažljivo promatranje prirode, njezinih procesa i ciklusa, kako bismo nadahnuti njezinom mudrošću razvili najbolje metode uzgoja. Umjesto uništavanja štetnika, zalaže se za ravnotežu koja ekosustavima omogućuje samoregulaciju. “Priroda, prepuštena sama sebi, u savršenoj je ravnoteži.”

Primjerice, slama kao izvor organske tvari (odakle i potječe naslov djela: Revolucija jedne slamke) omogućuje tlu da se prirodno obnavlja. Od toga čovjek ima izravnu korist kroz ono što nalazi na svome tanjuru. Prirodna poljoprivreda daruje mu snagu i zdravlje.

Poljoprivreda suživota

Prirodna poljoprivreda oživljava ljudske zajednice te potiče zajednički rad i suradnju. Radom na zemlji i uzgojem povrća i voća ljudi se povezuju i uče dijeliti. Tako prirodna poljoprivreda zbližava ljude dok ih moderne tehnologije razdvajaju i otuđuju.

Neposredan rad s prirodom podsjeća nas na njezine temeljne zakone: cikličnost, ravnotežu i međuovisnost svih živih bića. Zbog toga prirodna poljoprivreda ima nezamjenjivu edukativnu vrijednost. “Život na farmi škola je strpljenja; ne možemo ubrzati žetvu niti uzgojiti vola u dva dana.”

Spokojno sjedim, ne radeći ništa… Dolazi proljeće, trava raste sama od sebe.
Matsuo Basho

Vidjeti i razumjeti

Prema Fukuoki, čovječanstvo zapravo ne poznaje prirodu jer ona nadilazi dosege racionalnog ljudskog uma. Samo djeca vide istinsku prirodu. Riječ je o selektivnom znanju te fragmentiranom i nepotpunom intelektu koje treba nadići kako bi se čovjek mogao uzdići do cjelovite spoznaje. “Istinsko razumijevanje nikada se ne može dosegnuti isključivo putem intelektualnog znanja.”

Autor također ističe važnost prihvaćanja činjenice da ćemo puno puta pogriješiti prije nego što postignemo uspjeh. Jednako tako treba prihvatiti da čovjek ne može činiti bolje od prirode. Voće i povrće koje uzgoji čovjek modernom agrikulturom zadovoljava “prolazne želje “, ali slabo koristi ljudskom tijelu. “Mnoštvo želja temeljni je uzrok koji je doveo svijet u današnju tešku situaciju.’’

Završna poglavlja knjige otvaraju duboka pitanja o relativnosti stvari, o čovjekovu mjestu u svemiru te o ulozi i svrsi znanosti…

Filozofija ‘’nedjelovanja”

Za kraj, donosimo nekoliko Fukuokinih misli, nadahnutih budističkom i taoističkom filozofijom, kao i razmišljanjima Mahatme Gandhija:

“U svojoj širini, ‘Mahayanska poljoprivreda’ događa se sama od sebe kada postoji jedinstvo između čovjeka i prirode. Ona se usklađuje s prirodom onakvom kakva jest i s umom onakvim kakav jest. Temelji se na uvjerenju da ako pojedinac privremeno odustane od svoje volje i dopusti prirodi da ga vodi, ona mu uzvraća tako što mu daje sve. […]

“Prirodna poljoprivreda… škola je nedjelovanja1. Ona nema definiran cilj i ne traži pobjedu. Provoditi nedjelovanje jedino je što poljoprivrednik treba nastojati ostvariti. Lao Tzu govorio je o neaktivnoj prirodi […] Gandhijev pristup, metoda bez metode, svjesno djelovanje koje ne teži ni pobjedi ni suprotstavljanju, srodan je prirodnoj poljoprivredi. Kada shvatimo da gubimo radost i sreću pokušavajući ih posjedovati, spoznat ćemo bit prirodne poljoprivrede.

Krajnji cilj poljoprivrede nije uzgoj usjeva, već kultiviranje i usavršavanje ljudskih bića.”

• Vjerujem da revolucija može početi iz ovog stručka slame… Steranje slame može se smatrati nevažnim, ali ono je temelj moje metode… Ono je sa svime povezano – s plodnošću, s nicanjem, s korovom, s tjeranjem vrabaca, s vodom. U današnjoj teoriji i praksi upotreba slame u poljodjelstvu je ključna … Sva slama i sva pljeva koja ostane nakon prethodne žetve, morala bi biti vraćena u polje… Prekrivanje slamom održava strukturu tla i obogaćuje zemlju, tako da umjetni fertilizatori postaju nepotrebni.

• Ova je metoda sušta suprotnost modernim tehnikama agrikulture… Zemlja sama sebe kultivira prirodnim sredstvima – prodiranjem korijenja biljaka u zemlju i aktivnošću mikroorganizama, sitnih životinja i glista… Prepuštena sama sebi, zemlja prirodno održava svoju plodnost, u skladu s uređenim biljnim i životinjskim ciklusima života… Korov ima svoju ulogu u stvaranju plodnog tla. On uspostavlja ravnotežu u biološkoj zajednici. Temeljno je načelo da korov treba kontrolirati, a ne eliminirati…

• Ova četiri načina prirodnog poljodjelstva (ne kultivirati, ne upotrebljavati kemijske fertilizatore ili pripravljeni kompost, ne uništavati korove oranjem ili herbicidima i ne ovisiti o kemikalijama) u skladu su s prirodnim redom i omogućuju obnavljanje prirodnoga bogatstva. … To je samo srce moje metode uzgoja povrća, žita i citrusa.

• Moje mi je uvjerenje govorilo da bilje raste samo i da se ne bi smjelo uzgajati. Djelovao sam u uvjerenju da svemu treba dopustili da slijedi svoj prirodni put…

• Koliko god znanstvenici istraživali prirodu i u tome daleko otišli, u konačnici mogu samo shvatiti kako je ona savršena i zapravo tajnovita. Iluzija je vjerovati da se istraživanjem i izumima može stvoriti nešto bolje od onoga što stvara priroda.

• Ljudi misle da razumiju stvari jer su ih upoznali. To je površno znanje… Što se više oslanjaju na intelekt, to se više udaljavaju i teže im je živjeti prirodno. Tragedija je u tome što u svojoj neutemeljenoj aroganciji ljudi nastoje prirodu podvrgnuti svojoj volji. Ljudska bića mogu uništiti prirodne oblike, ali ih ne mogu stvoriti.

• Prirodno poljodjelstvo, za razliku od drugih tipova poljoprivrede, utemeljeno je na filozofiji koja nadilazi pitanja analize tla, pH-faktora i žetvenih prinosa.

• Život na malom posjedu može se činiti priprostim, ali takvim životom postajemo sposobni spoznati Veliki Put. Vjerujem da će se onome tko duboko pronikne u svoje okruženje i svakodnevni svijet u kojem živi otkriti najveći od svih svjetova.

1 To ne znači odustajanje od djelovanja niti pasivnost. Riječ je o taoističkom konceptu “djelovanja nedjelovanjem” (wu-wei) koje proizlazi iz stanja pažljivog promatranja i usklađenosti s prirodom. Takvo je djelovanje prirodno, nena­porno i bez prisile, suprotno nastojanju da se situacija pod svaku cijenu kontrolira i nadvlada.

Autor: Michel Marchal
S francuskog prevela: Ana Marinović