Riječ uredništva
Sve je u neprekidnoj promjeni, svijet u kojem živimo, priroda oko nas, univerzum kako ga poimamo, mi sami… Sve teče, sve putuje prema svojoj sudbini…
Ako gledamo površno, izgleda nam da se sve odvija slučajno, bez reda, no nešto se u nama tome opire i sluti da nam izmiču mnogi nutarnji pokretači događaja.
Platon poučava o pojmu ritma, pravilnosti u izmjenjivanju svega te kaže: Smisao i ljubav za pravilan tok i sklad od prirode usađena je u dušu čovječju pa zato sve što se pravilno izmjenjuje, giba i teče godi svijesti ljudskoj. Život na svim razinama usklađen je s prirodnim ritmovima, sa smjenom dana i noći, s hodom godišnjih doba…
Naša se svijest okreće prema toj pravilnoj izmjeni, tražeći u njoj oslonac i orijentaciju. Ona može stvoriti jutarnju svježinu razmišljanja ili utonuti u večernji smiraj dubokih pouka. Ona može procvjetati novim otkrićima ili iznjedriti zrele plodove životnih iskustava…
Naše srce vođeno nevidljivom dirigentskom palicom daje puls čitavom tijelu, a iz tišine nutarnjeg središta čuje se ritam koraka u potrazi za ljepotom, dobrotom, smislom…
Sadržaj
Izvori plesa
Ples je oduvijek i posvuda bio sastavni dio sakralnih svečanosti i predstavljao način ostvarenja veze s ritmom prirode. Pripisivalo mu se božansko porijeklo i povezivalo ga se s prvobitnim pokretom stvaranja univerzuma. Odrazom tog praplesa Grci su smatrali i putanje zvijezda, što su nazivali “kozmičkim plesom”. Ples je bio način nadilaženja trenutne stvarnosti i obnavljanja snage za započinjanje novog ciklusa života, bilo na nebu ili na zemlji.
Carpe diem
Latinska krilatica Carpe diem pripisuje se rimskom pjesniku Horaciju. Ovim dvjema riječima doslovnog značenja Iskoristi dan pridodavana su mnoga značenja, u skladu s duhom različitih vremena i mentaliteta. U filozofskom smislu, to je poziv na usmjeravanje svijesti na ono što imamo ovdje i sada, da prepoznamo mogućnosti koje nam pruža sadašnjost, ali i poteškoće koje moramo nadvladati.
Naše različite stvarnosti
Podložni smo istim zakonima prirode, no jedan te isti uzrok u istim okolnostima može dovesti do različitih iskustava i uvjerenja te posljedičnih različitih “stvarnosti”. Iako to često previđamo, najviše živimo u vlastitim stvarnostima i mislimo da je naše viđenje jedino ispravno. No stvarnost je mnogostrana, nitko ne posjeduje cijelu istinu, svačije je iskustvo jedinstveno. Snaga i ljepota leže u različitosti, stoga treba težiti pronalaženju zajedničkog jezika.
Retorika Marka Tulija Cicerona
Retorika kao umijeće ispravnog i lijepog izražavanja govorom drevna je vještina o kojoj tek stari Grci iznose sustavnije spoznaje. Govor može nagovoriti, opčiniti i preobratiti, utječe na dušu ponekad kao lijek, a ponekad kao otrov. Da bi bio koristan, mora se temeljiti na istinskom poznavanju stvari i treba pozivati na razboritost, srce i svijest. Stoga najveći rimski retor Marko Tulije Ciceron naglašava važnost povezivanja i prožimanja retorike i filozofije.
Ciceron – O govorniku
Ciceronova knjiga O govorniku (De oratore) glasoviti je retorički priručnik. Napisan u obliku dijaloške rasprave među istaknutim rimskim govornicima koji su prethodili Ciceronovom vremenu, obrađuje gotovo sve aspekte govorništva. Ističe se da govornik mora imati u vidu opće interese zajednice i biti odgovoran za izrečeno. Treba poticati na vrlinu, a da bi govor bio vjerodostojan, govornik mora stajati iza svojih riječi.
Kairos – Bog sretnog trenutka
Reljef grčkog boga Kairosa, nastao po uzoru na Lizipov kip, čuva se u trogirskom samostanu sv. Nikole. Kairos označava trenutak u vremenu najpovoljniji za djelovanje. Prikazivan je kao mladić s vagom kojom određuje pravi trenutak te s krilatim stopalima jer, kao i dobra prilika, brzo izmiče. Za prepoznati priliku potrebna je budnost, a za iskoristiti je – odlučnost, odvažnost i brzo djelovanje. To je ujedno mogućnost za nadilaženje vlastitih ograničenja i pobjeđivanje samoga sebe.
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni,
i još čudnije kako nam često
baš to nedostaje.Ivo Andrić
