Svaki ciklus koji završava obavezuje nas da pogledamo na vrijeme pred nama kao na početak jedne nove priče koju ćemo uskoro živjeti. Početak nove godine nesumnjivo je jedan od tih cikli­čnih trenutaka koji nam pružaju priliku da zavirimo unutra i obnovimo svoje nutarnje putove, labirinte koje smo prokrčili u neprestanoj potrazi za smislom.

Danas nas društveni kontekst u kojem živimo neumoljivo potiče na razmišljanje o tome da se nalazimo na kraju jedne ere, bez znanja o tome kamo vodi novi povijesni ciklus. To nas ne treba uznemiriti ili iznenaditi jer i bez takve apokaliptične slutnje neprestano smo podvrgnuti promjenama, iako zavarani iluzijom trajnosti. Poznato je da nam kao baza za uspinjanje trebaju sigurnost i stabilnost.

Usred takvih neizvjesnosti i strepnji te pred onima koji najavljuju prijeteću budućnost, dobro je slijediti savjete mnogih mudraca da živimo u sadašnjosti, na što ukazuje drevna krilatica carpe diem, koju je skovao rimski pjesnik Horacije. Mnoga su značenja dodijeljena ovim dvjema riječima, u skladu s duhom različitih vremena i mentaliteta. To je poziv na svijest o onome što imamo u rukama, na ovdje i sada, da se ne prepuštamo iskušenju da čeznemo za prošlim vremenima ili se bojimo ili žudimo za budućnošću u koju bježimo sa svojim ispraznim težnjama.

Život u sadašnjosti pomoći će nam da cijenimo tko smo, što smo postigli, da osvijestimo instrumente koji nam omogućuju da u svakom trenutku budemo usklađeni s onime što nam život nudi, da prepoznamo mogućnosti koje nam on pruža i poteškoće koje moramo prevladati.

Filozofi renesanse dovršili su ovu klasičnu preporuku savjetom da sretno živimo sadašnjost. “Ne cijeni posjed niti traži položaj, bježi od prekomjernosti i trgovanja, budi sretan u sadašnjosti”, govorio je Marsilio Ficino. Čitav program za početak nove godine, nove sadašnjosti.

Sa španjolskog prevela: Vedrana Novović
Autor: Dolores F. Fígares