Jedna me stvar uvijek iznova zadivi, a to je kako jedan te isti uzrok može donijeti toliko posve različitih iskustava i posljedičnih “stvarnosti”. Aktualna pandemija je dobar primjer. Dok promatram svoj široki krug prijatelja i obitelji u različitim zemljama, kolega, susjeda i poznanika, vidim da je ta neviđena situacija na njih imala velik raspon različitih utjecaja.
Neke je cjelokupna situacija dovela do jednog od najboljih razdoblja u njihovu životu: uživaju što ne moraju svaki dan putovati na posao, već mogu raditi od kuće i provode više vremena sa svojim najmilijima; uživaju u blagodatima smanjenja buke, zagađenja zraka i ne nedostaje im prijašnji užurbani život. Za druge, mjere izolacije predstavljaju loše iskustvo: osjećaju se kao zatvorenici, teško im pada nedostatak društvenog života, nekima nedostaju kolege s posla, a nekima čak i posao koji im je omogućavao da se “isključe” i prijeđu iz jednog “svijeta” u drugi.
Čak su i oni zaraženi virusom imali vrlo različita iskustva: dok su neki pokazivali samo blage simptome, drugima je bolest bila toliko ozbiljna da im je korjenito promijenila živote, a svatko zna i nekoga za koga je ona bila kobna. Po pitanju našeg poslovnog života, utjecaj trenutačne situacije je također bio raznovrstan: neki su morali raditi puno manje ili nikako jer su poslani na odmor, drugi su morali raditi više nego ikad, a neki su izgubili posao. Oni koji rade u bolnicama i domovima za starije i nemoćne prošli su kroz izuzetno intenzivne i teške situacije te su se morali nositi s mnogim iznimno tužnim trenucima. I iskustva ostalih u velikoj se mjeri razlikuju. Dok su mnogi doživjeli potpuno neočekivane izraze ljubaznosti, drugi su u sebičnoj panici kupovali sve i svašta, a neki su nas potpuno zapanjili ulazeći u fizičke obračune u trgovinama zbog role toaletnog papira.
Sve je relativno i moramo priznati da je svačije iskustvo jedinstveno i stvarno i istinito za njih… Radi se o sposobnosti dubokog razumijevanja da stvarnost ima više aspekata. Nitko ne posjeduje cijelu istinu.
Ali, zar nije tako uvijek u životu? Nemamo li uvijek potpuno različita iskustva usprkos tome što dijelimo iste okolnosti (iste vremenske prilike, iste gradove, slične poslove itd.)? Svi smo podložni istim zakonima stvarnosti (i fizičkim i državnim zakonima), a ipak najviše živimo u svojim vlastitim stvarnostima. Iako je ovo normalno, pa čak i neizbježno, to je ipak činjenica koju često zaboravljamo. Osim toga, to je nešto što nas dijeli, i to u trenucima kada nam trebaju (možda više nego ikada) povezanost i jedinstvo. Temeljni problem koji imamo, najčešće podsvjesno, je potreba da mislimo da je naše viđenje stvarnosti jedino ispravno. Smatramo li svoje iskustvo ispravnim, iskustva svih drugih automatski su pogrešna. Kao što možemo vidjeti, ovo nas vrlo lako vodi do žestokih bitaka oko toga tko je u pravu, i što se više poistovjećujemo sa svojom “stvarnošću” i svojom “istinom”, bit će nam teže pronaći zajednički jezik s drugima. Ovo se pogoršava s drugom snažnom težnjom, a to je potreba da budemo u pravu! To je djelomično zato što osjećamo da “ne biti u pravu” može ozbiljno naštetiti našoj slici u očima drugih, kao i našem vlastitom osjećaju samopoštovanja, a to onda povezujemo s osjećajem poniženja i neuspjeha. Mi ne želimo da ljudi propituju naš legalitet ili našu stručnost.
U ovim posebnim i zahtjevnim vremenima trebamo davati veći značaj onome što nas ujedinjuje, i trebamo se uzdići iznad dualističkog mentaliteta koji promatra stvari na crno-bijeli način i uvijek samo razdvaja ljude. Čvrstina i ljepota leže u različitosti, ne u sličnosti.
Svi trebamo biti svjesni tih tendencija i moramo raditi na njihovu prevladavanju. Sve je relativno, ali moramo priznati da je svačije iskustvo jedinstveno, stvarno i istinito za njega samoga. Ovdje se ne radi o tome tko je “u pravu ili krivu”. Radi se o sposobnosti dubokog razumijevanja da stvarnost ima više aspekata. Nitko ne posjeduje cijelu istinu. Platon je još prije 2500 godina ukazao na to da živimo u svijetu mišljenja, a ne stvarnog znanja. U ovim posebnim i zahtjevnim vremenima trebamo davati veći značaj onome što nas ujedinjuje te se uzdići iznad dualističkog mentaliteta koji promatra stvari na crno-bijeli način i uvijek samo razdvaja ljude. Čvrstina i ljepota leže u različitosti, ne u sličnosti.
S engleskog preveo: Željko Glodić
Autor: Sabine Leitner
