Riječ uredništva
Mogu li filozofija i znanost djelovati udruženim snagama u razmatranju skrivenih tajni prirode i čovjeka? Mogu li drugačijim pristupima i različitim jezikom govoriti o istom? Da bismo mogli povezati filozofiju i znanost, trebamo uzeti u obzir činjenicu da one nisu uvijek bile odvojene discipline. Danas su nam iz grčke tradicije poznati Tales i Pitagora kao filozofi koji se pitaju o počelu svega, ali i kao znanstvenici čija smo jasna matematička pravila usvojili još u školi. Nakon formalnog odvajanja obje su se discipline često susretale na zajedničkim dijelovima puta i svoja promišljanja iz različitih perspektiva okretale u istom smjeru. Jedan od takvih primjera je predodžba Sunčeva sustava i veličine svemira.
Ideje o položaju Zemlje u svemiru i njezinu odnosu prema Suncu i ostalim nebeskim tijelima imale su mukotrpni put razvoja, a jednom uspostavljeni modeli teško su se mijenjali. Iako je već Aristarh sa Samosa u 3. st. pr. Kr. tvrdio da Zemlja kruži oko Sunca, nametnuo se geocentrični model Aristotela i Ptolemeja koji će biti važeći stoljećima, sve do pojave renesanse. Pravi iskorak na ovom području napravili su znanstvenik Nikola Kopernik i filozof Giordano Bruno. Kopernik hrabro istupa s heliocentričnim modelom, za koji pruža matematičke dokaze i proračune, zadržavajući se ipak na granicama Sunčeva sustava. Kopernikove ideje inspirirat će Giordana Bruna i potaknuti ga da njegovim smjerom ustraje dalje prema beskonačnosti svemira i mnoštvu svjetova. Time je naš sustav stavljen u ravnopravan položaj sa svime što postoji u svemiru, kao i sva bića.
Ipak, bez Kopernikova predanog proučavanja i primjene matematike, velika bi ideja ostala u sjeni, a bez Brunova dubokog filozofskog uvida zastali bismo na novoj granici. Zato je ovo primjer zajedničkog koraka naprijed znanosti i filozofije prema istoj tajni kojoj idemo pomičući granice zamislivog i spoznatljivog…
Sadržaj
Filozofija i znanost
Znanost je povijesno proizašla iz filozofije prirode te, iako su danas odvojene, međusobno se nadopunjuju u širenju granica ljudske spoznaje. Primjer koji to sjajno ilustrira jest razvoj pogleda na svemir: Nikola Kopernik je matematički utemeljio heliocentrizam, dok Giordano Bruno, nadahnut tim otkrićem, filozofskim promišljanjem prirode i božanske beskonačnosti dolazi do spoznaje o beskonačnosti svemira. Prožimanje filozofije i znanosti ostaje bitan pokretač napretka.
Filozofija prirode ili prirodna filozofija
Priroda je u kasnom srednjem vijeku i renesansi shvaćana kao božansko djelo koje čovjek treba istraživati i upoznavati. Filozofija prirode nastoji proniknuti u zakone koji upravljaju prirodom, ali i u dublje značenje stvari, pojava i njihovih odnosa. Budući da se usredotočuje na njihovu skrivenu, unutarnju bit, naziva se i ezoterijskom filozofijom. Njezin je cilj stjecanje spoznaje koja se potvrđuje življenjem u skladu sa spoznatim istinama te povratak vlastitim duhovnim izvorima.
Aristotel i Aleksandar
Aleksandar Makedonski bio je jedan od najvećih vojskovođa svih vremena, a njegov učitelj Aristotel, jedan od najutjecajnijih filozofa, u Aleksandru je pronašao dostojnog učenika. S Aristotelom je helenska misao dosegla puni procvat, dok ju je Aleksandar pronio u sve krajeve koje je osvojio. Aristotel pripada kulturi stare Helade, a svojim znanstvenim umom novom vremenu čiji je stjegonoša Aleksandar Veliki.
Neuroznanost i Platonova krilata kola
Modernu generaciju obilježavaju brzina obrade informacija i automatizam mišljenja, uz slabljenje sposobnosti rasuđivanja, pamćenja i vladanja sobom. U istraživanju ljudskoga uma i mentalnih procesa neuroznanost razlikuje tri kognitivna sustava: intuitivni, racionalni te onaj koji posreduje između njih. Ta se podjela može usporediti s Platonovom slikom kola duše u kojoj kočijaš-razum obuzdava nagone i usmjerava volju prema uzvišenom cilju. Uloga je filozofije upravo u podvrgavanju strasti razumu kako bi se duša oslobodila prolaznoga i okrenula vječnome.
Sve stvari su u svemiru, a svemir je u svim stvarima: mi smo u njemu, a on je u nama;
na taj način sve se slaže u savršenom jedinstvu.Giordano Bruno
