Riječ uredništva
Heraklitova filozofija došla je do nas tek u fragmentima, no i u tom je obimu dragocjena riznica mudrosti. Iako se na prvi pogled čini daleka i teško shvatljiva, puno je bliža i stvarnija od mnogih suvremenijih filozofskih tekstova. Ovi posljednji samo prođu pored nas kao stručno i zanimljivo izložene misli i konstatacije, dok britki, duboki Heraklitovi aforizmi ostaju u nama potičući nas da se zamislimo… Nisu dati kao odgovori i zaokružene poruke već prije kao usmjerenje i podsjetnik na važnost potrage za istinom koja se nalazi u svemu, nepregledna i veličanstvena…
Zadržat ćemo se kratko na Heraklitovoj čuvenoj rečenici Sve teče (Panta rhei) koja originalno glasi: U iste rijeke stupamo i ne stupamo, jesmo i nismo. Filozof iz Efeza i ovdje je naizgled kontradiktoran, ali to je samo privid našeg racionalnog uma koji sve nastoji posložiti prema poznatim obrascima. Heraklit nas suočava s time da je čovjekov istinski put nutarnji i vertikalan, i upravo znači nadilaženje suprotnosti i izdizanje iznad iluzija. Da, sve je prolazno i podložno promjeni, no što je sa stvarnom, kvalitativnom promjenom, a što s našim besmrtnim, neprolaznim bićem? Nekad smo potpuno, a nekad samo djelomično dio struje života jer nam je svijest uspavana i previše zaokupljena prizemnim. Budimo zato poput njegovih kopača zlata, uklonimo nakupljenu prašinu zabluda i pronađimo makar pokoje sjajno zrnce vlastitog humanog bića. Krenimo dalje, kao što je to nekad davno napravio i Sokrat, kada je u Artemidinom hramu pronašao Heraklitovu knjigu, neopterećeni onime što ne razumijemo, iskreno nastojeći biti malo bolji i bliži onome što jesmo…
Sadržaj
Ponovno zadobiti odvažnost
Materijalna udobnost i prezaštićenost oslabljuju čovjeka iznutra. Zbog bojazni od gubitka postojećeg stanja javljaju se malodušnost, strah pred budućnošću te nepovjerenje prema drugim ljudima. Čovjek je izgubio nutarnju i vanjsku vjeru, vjeru u vlastitu sudbinu, kao i u sudbinu čovječanstva. No, nismo slučajnost izgubljena u svemiru, već uzročnost koja potječe od Boga. S tom vizijom, vratimo povjerenje u sebe i u druge ljude, i odvažimo se krenuti naprijed s obnovljenim snovima.
Heraklit: Heroizam samospoznaje
Učenje grčkog predsokratovca Heraklita očuvalo se tek fragmentarno, a sadržano je u sažetim, zagonetnim izrekama koje su istovremeno pjesnički nadahnute i pročišćene britkim razumom. Promatrajući prirodu i čovjeka, Heraklit dolazi do spoznaje da u svijetu, osim promjene, nema ničeg postojanog. Neprestano razgrađivanje i izgrađivanje svijeta kroz borbu suprotnosti naziva ratom, a u osnovi svega je vatra. U takvom svijetu i sam se čovjek mora boriti. Kroz borbu sazrijeva i stječe uvid u božansko biće koje svatko od nas nosi u sebi.
Moderni narcis
Narcis, lijep i ohol mladić iz grčke mitologije, opčinjen vlastitim odrazom u vodi, simbol je samodopadnosti i samodostatnosti. Svojim je odrazima ništa manje očaran i zaokupljen izgledom moderni Narcis koji se ne odvaja od ekrana pametnih telefona. Digitalne tehnologije i društvene mreže tako oblikuju narcisoidne ljude i društvo, udaljavaju nas od nutarnjeg života, kao i od bliskosti s drugim ljudima. Takvom se dehumanizirajućem trendu treba oduprijeti razumnim korištenjem mobitela i društvenih mreža.
Purpur – kraljevska boja
Starim su narodima boje bile sredstva izažavanja unutarnjih sadržaja i simboličkih vrijednosti. Purpur, drugo ime za kraljevsku boju, označava ravnotežu između zemaljske crvene i nebeske plave boje. Stoga je purpur bio simbol plemstva duha, nosili su ga kraljevi, svećenici i dostojanstvenici. Proizvodnja purpura nekada je cvjetala u feničkom gradu Tiru, iako se proizvodio i cijenio i izvan sredozemnog kulturnog kruga. Ljepotu tirskog purpura opjevali su veliki antički i rimski pisci, a spominje se i u Bibliji.
August Šenoa – klasik hrvatske književnosti
August Šenoa, otac hrvatskog romana, bio je dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta, predsjednik Matice hrvatske te urednik časopisa Vijenac. U svom bogatom književnom opusu u kojem se ogledaju domoljublje, čovjekoljublje i moralnost, Šenoa vješto spaja realizam s idealizmom pa je čitava epoha u hrvatskoj književnosti nazvana “Šenoino doba”. Smatrao je da književnost ne smije biti svrha samoj sebi, nego sredstvo odgoja, razvoja i usavršavanja humaniteta, na što se dobro podsjetiti u našem vremenu zaborava temeljnih zasada.
Kad si sretan budi umjeren,
kad si nesretan, budi razborit.Perijandar
