Stoička filozofija važna je karika u povijesti zapadne misli, a jedno od njezinih najvažnijih djela su Misli Marka Aurelija. To djelo nije bilo namijenjeno objavljivanju i tim više ulijeva poštovanje susret s jednostavnim, skromnim, iskrenim mislima koje je jedan rimski car i filozof upućivao sam sebi, s dubokim uvjerenjem i razumijevanjem uloge i odgovornosti čovjeka.
Od Demokrita koji uči da se sve sastoji od atoma i praznog prostora ne bismo očekivali preveliko bavljenje etikom. Međutim, većina od tristotinjak njegovih sačuvanih fragmenata etičkog su karaktera. Iz njih progovara vedrina čovjeka kojeg su s pravom nazivali – "filozof koji se smije".
U središtu Mencijevog učenja je dobrota ljudske prirode. On kaže da svaki čovjek prirodno teži dobru kao što voda teži naniže. Kao što se vodu pomoću crpki može natjerati da ide uzbrdo, tako je moguće i čovjeka navesti na zlo – međutim, to je posljedica okolnosti, a ne izraz njegove istinske prirode.
Kao što je plod živih bića na početku loše uobličen, takve su i sve novine, koje su plod vremena. Pa
Što je filozofija i od kakve je zapravo moguće koristi suvremenom čovjeku, danas baš i nije previše očito i razumljivo.
Nikola Kuzanski je izgradio revolucionarnu sliku svijeta. On govori o beskonačnosti univerzuma i mnoštvu svjetova, a u svom najvažnijem djelu, O učenom neznanju, bavi se čovjekovom mogućnosti spoznaje Boga.
Premda nas od Sokrata dijeli dvadeset i pet stoljeća, njegova misao je uvijek živa. Živio je pri kraju doba filozofa prirode i sofista, ali nakon njega više ništa nije bilo isto: čak se filozofe njegovog vremena naziva redsokratovcima. On je ustanovio filozofiju kao istinski model življenja.