Mnoga vrijedna umjetnička djela ostavljena su nam kao putokazi u koje su njihovi stvaratelji unijeli najbolje od svojih težnji, nadahnuti nečim što ih i same nadilazi. Pokušamo li pratiti njihov dublji smjer, otkrit će nam staze izvan uobičajenog i dobro utabanog prema nekim novim vizijama, prema boljem i ljepšem svijetu koji je u nama i u svemu oko nas…
Ali, pojedine umjetničke forme, premda dovršene kao djela, trebaju živu izvedbu da bi zasjale u svom punom sjaju. Koliko je samo dug put koji vodi od napisanog scenarija ili partiture do gromkog aplauza na kraju izvedbe neke snažne drame ili simfonije! Osim niza godina strpljivog uvježbavanja da bi se ovladalo svim potrebnim tehnikama, pred dobrim je izvođačima stalan izazov da proniknu u izvornu ideju djela i ispravno je prenesu i ožive najprije u vlastitom biću. Tek onda će moći i publici ponuditi onu zlatnu esenciju koja ih je nadahnula.
Istinski interpreti uvijek nastoje biti pažljivi čuvari i što bolji glasnici poruka samog umjetničkog djela. Pri tome imaju slobodu u načinu njegova ostvarenja u koje neminovno isprepliću sebe, svoje oduševljenje i iskustvo, predajući mu dio svog života… Kad snagom izvedbe i publiku pretvore u sudionika, zajedno otvaraju vrata neke druge, trajnije stvarnosti u kojoj sve postaje jasnije i dobiva viši smisao.
Zanimljive su neke općenite osobine gotovo svih interpretacija. Kao prvo, neuhvatljiva je njihova cjelina jer se protežu u vremenu kroz koje se ideja djela razvija i “odmotava”, dohvatljiva u fragmentima i na trenutke. Ipak, prolazeći ovaj put, ideja uvijek ostavi duboki trag u svima onima koji na bilo koji način sudjeluju. Također, interpretacije su neponovljive i jedinstvene u svojoj izvedbi, čak i kad su u pitanju isti izvođači, jer oni sami rastu i mijenjaju se sa svakom izvedbom kojoj se daju. I konačno, uvijek su rezultat zajedničkog rada više sudionika, pa i onda kada je na sceni vidljiv samo jedan izvođač. To povezivanje snaga i uloga mnogih izravno ili neizravno uključenih ljudi te njihova jasna hijerarhija, velika je moć dobre interpretacije.
Velike interprete sve ovo ne ograničava, naprotiv, dobivaju neiscrpni poticaj za nove i svježe izvedbe kojima stvaraju blagotvorne brazde za nastanak nekih budućih djela.
Obrazovanje – s kojim ciljem?
Sve su glasniji prigovori suvremenom obrazovnom sustavu zbog pretrpanog školskog programa i “bombardiranja” djece činjenicama. Čini se da se izgubilo izvorno značenje edukacije, a to je oživljavanje potencijala koji postoji u svakoj individui te buđenje onog najboljeg u mladom čovjeku. Osjeća se potreba temeljitog revidiranja ciljeva obrazovanja. Dok je za Platona ono bilo neodvojivo od napretka države u cjelini, na obrazovanje se danas gleda kao na sredstvo za osobni probitak i zanemaruje se doprinos općem dobru, a znanje o Dobru, kruna obrazovanja prema Platonu, sasvim je zapostavljeno.
Moć inspiracije
Inspiracija je poseban poticaj koji dolazi iz čovjekove nutrine u vidu navirućih ideja koje traže da budu oživotvorene u djelima. Vezana je uz sva humana nastojanja, ne samo umjetnička ili znanstvena uz koja se najčešće povezuje, nego i filozofska, religijska i socijalna. Latinski korijen riječi inspiratio upućuje na proces oživljavanja, pokretanja nečega i nadahnuća. Stari grčki umjetnici i mudraci zazivali su muze za nadahnuće za svoja djela, a svi koji su stvorili iznimna djela ističu kako su ona nastala vođena božanskim nadahnućem.
Pisma kroz civilizacije
Pismo, vizualni ekvivalent mišljenja i govora, izraz je univerzalne ljudske potrebe za prenošenjem i čuvanjem iskustava kroz civilizacije. Prva pisma uklesavala su se u kamen ili su se ucrtavala u glinu i bila su namijenjena ispisivanju sakralnih tekstova, a kasnije ih se počelo koristiti i u profane svrhe. Najstarija pisma svoje početke imaju u slikovnom ili piktografskom pismu koje se s vremenom pretvara u ideogramsko na putu prema fonetskom pismu. Neka od tih starih pisama su odgonetnuta, a neka su do danas neriješena zagonetka.
Girolamo Cardano – renesansni znanstvenik i filozof
Girolamo Cardano, talijanski znanstvenik i filozof, bio je originalna i kontroverzna, no nadasve svestrana ličnost. Dao je svoj doprinos u matematici, medicini, filozofiji, astronomiji, teologiji i znanosti. Njegova velika strast bili su kocka i šah. Istovremeno je bio izvanredno upućen u klasična dostignuća Grčke, Rima i arapskog svijeta, a sam je napisao tridesetak filozofskih djela od kojih su neka ostala nedovršena. U duhu svoga vremena objavio je i dvije enciklopedije znanosti o prirodi u kojima je sažeo sva znanja kasne renesanse.
Ana Pavlova – legenda ruskog baleta
Rusku primabalerinu Anu Pavlovu balet je opčinio u osmoj godini. Zahvaljujući nadarenosti, ali i potpunoj posvećenosti baletu, postala je najslavnija balerina svog vremena čiji je umjetnički genij bio spoj plesa, glazbe i glume. Izdvajala se ne toliko virtuoznom tehnikom koliko gracioznošću i profinjenošću. Vlastitu je trupu osnovala 1913. godine i s njom godinama putovala Europom, Azijom, Amerikom i Australijom. Njezin zaštitni znak postao je balet Umirući labud kojim je zadivila cijeli svijet.
Pitagorejci i muzika
Pitagorejci su dali prvi sustavni filozofski i znanstveni pristup muzici. Njihove postavke na kojima počiva cjelokupna teorija muzičkih intervala i ljestvica, kao i ideal zvukovne ljepote zapadne glazbe, nisu se do danas bitno promijenili. Pitagorejci su veliku pažnju pridavali odgojnom elementu muzike jer ima sposobnost neposredno utjecati na dušu: istančati je, pročistiti i oplemeniti. Stoga su se tim purifikacijskim elementom muzike služili u svom dnevnom ritmu jer je Pitagora učio da muzika potiče vrlinu.
Poslije tišine,
ono što najbliže
može izraziti
neizrecivo jest glazba.Aldous Huxley
