U dugoj povijesti svijeta čovjek je pokazao da može preživjeti u izuzetno ekstremnim uvjetima, teško raditi da bi jedva osigurao nužni minimum, upuštati se u nepoznato i prilagođavati se novim prilikama koje nisu uvijek predvidljive niti bolje od onih prethodnih. Nekada su ga na to primoravale okolnosti, ali nerijetko su izravni uzroci ostali nepoznati i nisu se dali objasniti samo materijalnim uvjetima i boljitkom. Kao da ga je tjerala neka viša sila, neki duboki nutarnji poriv da pokaže kako može bolje, više, dalje…
Kako inače objasniti i danas snažnu potrebu za osvajanjem opasnih planinskih vrhova ili tajanstvenih vodenih dubina? Može li se zaustaviti istraživački duh koji čovjeka tjera da obilazi zaboravljene, nepristupačne ruševine i pokušava od ostataka krhotina složiti barem mali fragment cjeline? Zbog čega netko probija putove u gustima šumama daleko od ljudi da bi otkrivao nepoznata carstva života ili se mukotrpno kreće podzemnim žilama gdje iz začaranog sna tame rastu zadivljujući kristali? I ne prestaje tražiti upirući pogled i pitanja prema zvijezdama…
Ta čudesna snaga u čovjeku je ona koja može pokrenuti puno toga izvana, ali njezina je moć barem jednako čudesna ako je usmjerimo na nutarnja osvajanja, na potragu za našim istinskim bićem. I ova je avantura svojevrstan odlazak u nepoznato, prepuna zamki i iskušenja, ali i neočekivanih, lijepih susreta i nezamislivih situacija i otkrića. Na taj put također treba krenuti pripremljen, oboružan dobrim kartama, priborom, alatima koje smo svi dobili u naslijeđe kroz iskustvo čovječanstva, poduke i savjete mudrih, umjetnička i znanstvena djela…
Tom snagom pokrećemo naše ljudsko dostojanstvo koje istovremeno krase toplina skromnosti i žar nepobjedivosti, radost nesebičnog davanja i jednostavnost smirenosti. Čuva nas od nepotrebnih lutanja i zaborava smisla vlastitog postojanja otvarajući nam tako nove horizonte prema onome što znači biti čovjek.
Šezdeset godina Nove Akropole u svijetu
Povodom šezdesete godišnjice Međunarodne organizacije Nove Akropole donosimo intervju s njezinom predsjednicom Delijom Steinberg Guzmán. U šezdeset godina djelovanja, koristeći se univerzalnim jezikom filozofije, Nova Akropola se proširila u šezdeset zemalja i prenijela je svoj filozofski ideal potrage za znanjem uz viziju da svijet može postati boljim, ako to postanu pojedinci. Zato je nastojanje Nove Akropole usmjereno prema čovjeku pojedincu i buđenju onoga što je najbolje u njemu.
Intervju s Jorgeom Ángelom Livragom
Osnivač Nove Akropole, prof. Jorge Ángel Livraga, u radio intervjuu iz 1975. godine govori o filozofiji kao težnji da se upozna suština stvari i o filozofskim izvorima koje je moguće naći u drevnim tekstovima Istoka i u klasičnim raspravama Zapada. Iznosi svoje filozofske poglede o znanosti, umjetnosti, slobodi te se prisjeća nastanka Nove Akropole koju je osnovao zajedno s nekoliko studenata entuzijasta. Govori o ciljevima i načelima Nove Akropole te ističe važnost obrazovanja.
Trebamo li tradiciju?
U modernom svijetu koji živi u uvjerenju o linearnom napretku, tradicija je sinonimom za nešto zastarjelo, a društva prošlosti obično se smatraju nazadnima i neukima. No, tijekom duge ljudske prošlosti društva su nastajala i nestajala, civilizacije dosezale vrhunce i tonule u zaborav, a iza sebe su ostavile vrijedna iskustva koja su ugrađena u temelje našeg današnjeg društva. Tradicija kao prijenos iskustava ne samo da je potrebna, nego je ključna za razvoj i opstanak civilizacije jer je sadašnjost karika dugog lanca koji povezuje prošlost i budućnost.
Vrhovni duhovni Ideal
D. T. Suzuki, autor knjiga, eseja, niza predavanja o budizmu i zenu, koji je značajno doprinio njihovom razumijevanju na Zapadu, pozvan je da održi govor o vrhovnom duhovnom idealu na Svjetskom kongresu vjera 1936. godine. U više navrata konstatirao je da ne zna što je vrhovni duhovni ideal, objašnjavajući da su materijalno i duhovno dva lica iste stvarnosti, a naglašavanje samo jedne strane osiromašuje stvarnost, koja nije niti duh, niti materija, a ipak jest i duh i materija. Vrhovni duhovni ideal izmiče objašnjenju jer je neopisiv i neizreciv.
Grčki hram
Grčki hram svojom arhitekturom predstavlja vrhunac klasičnog graditeljstva, ali i klasičnog idealizma koji se bavi idealnom formom hrama i idealnom formom ljudskog tijela. Grčki su mislioci otkrili da postoje iste zakonitosti unutar čovjeka i prirode te da harmonični razmjer zlatnog reza postoji u prirodi kao i u mjerama ljudskog tijela. Taj je razmjer postao osnova za proporcioniranje hrama. Stoga je grčki hram istovremeno simbolička slika čovjeka i slika prirode, odnosno svijeta, što govori o dubini i širini imaginacije starih Grka.
Mehanizam iz Antikitere
Kod grčkog otoka Antikitere iz potonule rimske galije 1900. godine izvađeni su neobični komadi bronce. Dvije godine kasnije, direktor Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni otkrio je da se radi o dijelovima mehanizma sa zupčanicima, nekoj vrsti satnog mehanizma s astronomskom funkcijom. Većina stručnjaka odbacila je tu pretpostavku smatrajući takav mehanizam prekompleksnim za antičku tehnologiju. Njegovo sustavno proučavanje otpočelo je pedeset godina kasnije, a otkrića vezana uz ovaj zagonetni mehanizam nadilaze i najbujniju maštu znanstvenika.
Iskušaj svoju sposobnost
da živiš životom dobrog čovjeka,
životom onoga koji je zadovoljan ulogom
koja mu je pripala u univerzumu,
onog koji jedino teži pravednosti u svom djelu
i dobrotvornosti na svom putu.Marko Aurelije
