san-ivanjske-noci

Približavamo se ljetnom suncostaju, trenutku kulminacije svjetla, kada Sunce dosegne ljetnu točku i “zastane” (sunco-staj) te nakon tri dana nastavi put u suprotnom pravcu, prema zimskoj točki. To je prijelomni trenutak u kojem se zatvara proljetni i otvara ljetni ciklus, s čijim se početkom danje svjetlo svakim danom skraćuje što kulminira zimskom kratkodnevicom.

Uz taj astronomski događaj nekada su bili vezani mnogi obredi i svečanosti u slavu Sunca, svjetla i vatre, ali i dolazeće žetve, jer su naši davni predci u svemu prepoznavali zamisao božanskog uma koji su povezivali s nebom i Suncem. Tragove tih obreda nalazimo i danas u običajima paljenja krijesova i preskakanja vatre noć uoči Ivanja, a uloga im je bila usklađivanje čovjeka s ritmovima Neba i Zemlje te obnavljanje veza s božanskim.

Kao izvor svjetlosti, topline i života općenito, Sunce je u svim epohama bilo simbol životodajnog božanstva kojem se izražavalo duboko religiozno štovanje. Zato zauzima središnje mjesto u panteonima svih tradicija, iako pod različitim imenima: Ra, Šamaš, Surya, Helije, Inti… i različitim pridjevima: Gospodar neba, blistavo svevideće oko, kozmički um, srce univerzuma… Platon ga dovodi u vezu s vrhovnom idejom Dobra, naziva ga “potomkom Dobra kojeg je ovo stvorilo sličnim samome sebi” i kaže da je Sunce ono koje “vlada cijelim vidljivim svijetom i od koga na neki način proizlazi sve što se može vidjeti”. Njegov duboki misterij naslućujemo iz drevnih predaja koje prenose da Sunce daje impuls života svemu što diše i živi pod njegovim svjetlom budući da je ono pulsirajuće srce sustava, te da svaki čovjek rođenjem prima svjetlost duhovnog Sunca. To je ono Sunce svjesnosti koje sja u nama, o čemu govori Thich Nhat Hanh, budistički redovnik koji nam na jednostavan i pristupačan način prenosi drevna učenja o ispravnom življenju. Poput Sunca koje osvjetljava svaki list i svaku travku, naša svijest osvjetljava svaku misao i osjećaj, dopuštajući nam da ih prepoznamo i budemo svjesni.

Sabrana, usredotočena svijest toliko potrebna današnjem brzom vremenu pomaže nam vratiti nutarnji mir, a putem usredotočenosti u svakodnevnom životu postupno počinjemo jasnije vidjeti. Otkriva nam se stvarnost, dublji odnos čovjeka i prirode te jedinstvo s univerzumom koji prožima životna snaga koja izvire iz Sunca.

Zato se moramo naučiti zaustaviti da bismo bili tamo gdje upravo jesmo, u sadašnjem trenutku, da bismo bili sa sobom i sa svijetom. Kada smo u stanju zaustaviti uzburkanu bujicu misli, bistrije vidimo, razlučujemo i razumijemo, a ispravno razumijevanje temelj je mira i sreće. Stanimo, dakle, sa Suncem i sastanimo se sa svojim vlastitim odbjeglim srcem

FILOZOFIJA

Thich Nhat Hanh – Put usredotočenosti

Thich Nhat Hanh vijetnamski je zen-budistički redovnik, učitelj i mirotvorac. Za vrijeme Vijetnamskog rata osnovao je humanitarnu organizaciju koja je radila na obnovi ratom razorenih sela te pokret angažiranog budizma koji je promicao aktivnu ulogu pojedinaca u stvaranju promjena. Prognan iz domovine, širom svijeta utemeljio je brojne centre za primijenjeni budizam, napisao je stotinjak knjiga, utemeljio je budističko sveučilište, nakladničku kuću… U svojoj knjizi Mir je svaki korak sažeto i jednostavno iznosi duboko učenje budizma, govoreći o svim dobrobitima sabranosti i usredotočenosti u sadašnjem trenutku koje nam pomažu u vraćanju poljuljane nutarnje ravnoteže i mira.

AKTUALNO

U potrazi za jedinstvom

Različite tradicije govore da je život jedan jedinstveni živi organizam i da je čovjek njegov odraz, univerzum u malom, vođen istim zakonima prirode, iako nismo toga svjesni. Dok proces stvaranja univerzuma predstavlja prijelaz iz jedinstva u mnoštvo, čovjekov razvoj ide obrnutim putem: iz mnoštva i odvojenosti prema jedinstvu života. Taj put nas vodi prema unutra i gore, simboliziran je usponom do vrha planine i piramide ili do središta mandale te je uspoređivan s kapi koja se vraća u ocean. Pronaći jedinstvo znači oživjeti skrivenu vezu između velikog i malog, kapi i oceana.

Michelangelo - doprinos renesansi

UMJETNOST

Nedodirljiva ljepota

Estetika je relativno nov pojam za tradicionalnu filozofsku disciplinu koja je umjetnost dovodila u vezu s božanskim arhetipovima Ljepote i Dobra. Prema tom konceptu istinski se umjetnik uzdiže do dimenzije čiste ljepote, kontemplira o njoj i interpretira je u sebi kako bi je u stvaralačkom procesu mogao predstaviti u oblicima i tijelima. Ova nedodirljiva i suptilna Ljepota za umjetnika je najveće nadahnuće, ali i izvor duhovnosti. Tako shvaćena umjetnost put je kojim se dolazi do Jedinstva.

SIMBOLIZAM

Sunčana božanstva

Sunce koje se svakog jutra iznova rađa na istočnom horizontu i putuje nebom u svojoj sunčanoj barci ili kočiji, izvor je svjetlosti, topline i sveukupnog života. Nazivan je vladarom Neba, vidljivim bogom, svevidećim… Suncu posvećena božanstva imala su središnje mjesto u panteonima svih drevnih kultura. U Egiptu je to bio Ra, Helije u Grčkoj, Šamaš u Mezopotamiji, Surya u Indiji, Amaterasu u Japanu, Inti kod Inka… Smatrao se božanskim pretkom prvih kraljeva jer je kao gospodar neba imao svoje predstavnike na zemlji – sinove Sunca – koji su imali ulogu posrednika između neba i zemlje.

Plod drveta Banyan


Ništa se nikada nije dogodilo u prošlosti, dogodilo se u sadašnjosti.
Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti, dogodit će se sada.

Eckhart Tolle