Riječ uredništva
Danas je odnos prema životu općenito obojen doživljajem neizvjesnosti i ograničenja kroz koje je teško pronaći ispravan smjer. Ključno je pitanje kako se u tome snaći i kako znati krećemo li se prema onome što tražimo i nastojimo postići.
Odgovor na ovo pitanje može nam dati naša svijest koja čuva kontinuitet našeg bića, pogotovo njena posebna osobina koja je usmjerava – pažnja. No ako je pažnja samo pasivna i nehotična, naša svijest je marioneta okolnosti i naše trenutno stanje bit će samo odraz vanjskih poticaja na koje uglavnom ni ne možemo utjecati. Ako je pažnja spontana, onda našu svijest vode interesi i sklonosti koji je održavaju na uvijek istoj razini doživljavanja. Dugotrajne posljedice nehotične i spontane pažnje su površnost, nezadovoljstvo i stagnacija koji nas guraju u razne oblike bijega i slabosti koji u konačnici rezultiraju puno prikrivenijim ovisnostima: o drugima, o određenim sadržajima, ograničenim stavovima ili strujama mišljenja…
Da bi u našu svijest ušlo nešto sadržajno korisno i novo, potrebna je snaga voljne pažnje kojom savladavamo nutarnju inerciju i budimo vlastite autentične sposobnosti. Ako sebi pružimo ovu priliku i izdržimo početni napor, ako voljnom pažnjom usmjerimo svijest na sadržaje koji nas čine boljima, vlastita će nam razboritost biti vodič na putu prema odabranom cilju…
Sadržaj
Pažnja
Svaki novi korak čovjekova razvoja tijekom njegova dugog postojanja potaknula je pažnja. Pažnjom u svijest unosimo sadržaje vanjskog i nutarnjeg svijeta. Ono na što ne obraćamo pažnju ostaje izvan polja naše svijesti. Prema tradicijama, čovjek je na polovici puta svoje evolucije i još mnogo toga treba naučiti i spoznati. Pritom je ključno razvijanje voljne pažnje kojom osvještavamo vlastito djelovanje, učimo iz iskustva, mijenjamo se, pretvaramo mane u vrline, neznanje u znanje, animalnog čovjeka u ljudsko biće.
Gdje stanuje duša?
U svijetu kojim vladaju znanstveni duh i razum čini se da nema mjesta za “dušu”. Pojam duše iščezava iz znanstvenog diskursa u korist pojma “ja”. Čovjek usredotočen na “ja” i “sebe” orijentiran je na izvanjsko i površno čime se udaljava od svoje biti koja je duhovne prirode. Okrećući se svojoj nutrini, ne gubi se u perifernom već uviđa svrhu i smisao svega, povezuje se s ritmom života i doživljava nutarnju puninu. Usmjerenost na dušu očovječuje ljudsko biće i zato je važno vratiti pojam duše u prirodoznanstvenu sliku svijeta.
Uloga religije u kulturi i povijesti
Za veći dio zapadnog svijeta religija je stvar prošlosti. No, britanski povjesničar Christopher Dawson ističe da je “religiozni instinkt” dio ljudske prirode i da je religija jedna od velikih pokretačkih sila povijesti te ključni čimbenik u usponu i padu civilizacija. Svjetske religije smatra duhovnim cestama koje su vodile čovječanstvo kroz povijest. Tvrdi da društvo koje izgubi svoju religiju prije ili kasnije izgubi svoju kulturu; civilizacija koja se liši svoje duhovne hrane ostaje bez duhovne vitalnosti i osuđena je na propast.
Dolina kraljeva i kraljica – 2. dio
Smještena na zapadnoj obali Nila, gdje zalazi Sunce, Dolina kraljeva i kraljica označavala je početak novog, zagrobnog života za kraljeve, kraljice i plemstvo Novog kraljevstva. Oslikane grobnice svjedoče o razrađenim pripremama za život poslije smrti. Ponavljajući motiv je noćno putovanje Sunca kroz podzemni svijet i njegovo ponovno rađanje na istoku. Analogno tome, umiranje se sastoji u nestajanju jednog oblika postojanja iz čega slijedi rađanje u drugom, što sugerira neprekidnost života.
Lindisfarnska evanđelja – Sveto pismo u slikama
Plimni otok Lindisfarne na sjeveroistoku Engleske bio je važno središte ranog engleskog kršćanstva. Irski redovnici su na otoku utemeljili samostan u 7. stoljeću kada nastaju izvanredni primjerci iluminiranih rukopisa, među kojima se posebno ističu Lindisfarnska evanđelja. Zlatna boja iluminacija simbolizira božansku svjetlost i duhovno nebo, a iluminirani rukopisi u koje je utkana predana vjera izraz su težnje da božanske poruke i vizualnim putem dopru do svih onih koji traže božansko svjetlo.
Ako želiš da tvoje ponašanje bude dobro, oslobodi se svakog zla.
Bori se u svakoj prilici protiv pohlepe srca.Ptahotep
