Riječ uredništva
Gotovo je nemoguće postaviti čvrstu granicu između pojedinih kulturnih epoha; zamiranje jedne često pokrene val njene ostavštine u izmijenjenom, iako ne i sasvim drugačijem ruhu. Razlike su prije svega u formi, a čovjekove stvaralačke težnje stalno traže nove putove izričaja i nužno su eho ne samo vlastitog vremena, nego i mnogih izravnih i neizravnih ranijih utjecaja. Slično se dogodilo tijekom dugog razdoblja kasne antike i ranog srednjeg vijeka koji se općenito opisuju kao mračni. No, upravo zahvaljujući živom kontinuitetu prijenosa antičkih ideja i njihovoj sintezi s kršćanskim svjetonazorom, kao i s baštinom novopridošlih naroda, u Europi je pokrenut duh karolinške renesanse i predromanike koji će stvarati važne mostove prema kasnijim stilovima i europskoj renesansi.
Predromanika, kao prvi prepoznatljivi “europski” arhitektonski stil, proizašla je iz ponovnog oživljavanja snažne potrebe za gradnjom s dubokom sakralnom svrhom. Susrećemo raznolike oblike građevina čija je geometrijska struktura uređena prema pravilnim likovima i odnosima. Zanimljiva su i mnoga odstupanja od pravilnosti koja nisu plod neznanja, nego su povezana s određenim astronomskim točkama, posebno s ključnim položajima hoda Zemlje oko Sunca. Simboli koji prevladavaju, poput pleterne ornamentike, drveta života ili križa, ptica, cvjetova, vode i drugih, kao i razne geometrijske stilizacije, također nisu slučajni, nego imaju isto duboko značenje koje su imali i u mnogim drugim starim kulturama. Tako je predromanika izrasla kao nastavak duge tradicije univerzalnih vrijednosti i ostala zadivljujući podsjetnik da se, bez obzira na prostor, vrijeme i uvjete, uvijek mogu stvarati skladna i trajna, s nebom i zemljom isprepletena djela.
Sadržaj
Pouka o blagostanju
Današnja globalna civilizacija dosegnula je razinu materijalnog blagostanja i udobnosti kao nijedna druga civilizacija u povijesti. Ipak, takvo blagostanje nije jamstvo sreće. Zaokupljeni udobnošću, okrenuli smo se sebi, otuđili od svojih bližnjih te izgubili dodir sa suptilnijim aspektima stvarnosti. To se odražava u padu kulturnih vrijednosti, moralnosti i drugim zabrinjavajućim pojavama. Za život u punini potrebno je više od materijalnog blagostanja, a to je ispunjenje nematerijalnih humanih potreba.
Obiteljski odgoj – je li nužna promjena smjera?
U svijetu sve fluidnijih orijentira i kriterija, dijete je uzdignuto na pijedestal i postalo je prezaštićeno, dok je nestao pojam roditeljskog i obrazovnog autoriteta. Takav odgojno-obrazovni pristup onemogućuje djetetu da se kali i nosi u borbi sa životnim izazovima. Ponovno se prepoznaje važnost autoriteta i discipline te posebno obiteljskog odgoja kao temelja svakog kasnijeg odgoja i obrazovanja jer čovjek samo odgojem postaje čovjekom.
Predromanika
Predromanika obuhvaća vremenski raspon od kraja 6. stoljeća do punog procvata romanike početkom 10. stoljeća. Tijekom tog razdoblja dolazi do prožimanja i stapanja antičkih kulturnih elemenata s kršćanskim svjetonazorom i nasljeđem uglavnom germanskih naroda. Stoga se predromanika očituje u raznolikosti regionalnih i lokalnih obilježja, a zajedničko joj je izgradnja crkvi i samostana koji postaju oaze kulturne i umjetničke aktivnosti.
Pleter u umjetnosti i simbolici
Pleter i vitice s arheoloških ostataka uglavnom smatramo ukrasima koji su zadovoljavali estetske potrebe određenog vremena. No, u umjetnosti starih naroda svaki je ornament imao svoje značenje. Tako pleter najčešće simbolizira izvor života, ovladavanje oprečnim životnim silama i ravnotežu te vezu između nebeskih i zemaljskih snaga. Ovaj univerzalni simbol postoji u prirodi, kroz prošlost su ga različite kulture preuzimale jedna od druge i ostavile vlastiti prepoznatljiv pleter.
Mogu li se ljepota i tehnika ujediniti?
Ljepota je apstraktan pojam, neshvatljiv bez prijenosa u vidljiv oblik. Da bi umjetnik mogao izraziti ljepotu, potrebna mu je odgovarajuća tehnika. No, tehnika sama po sebi je beživotna bez pravog nadahnuća, bez doticaja ljepote. Zadivljen pogled, nutarnji ili vanjski, otkriva umjetniku nove nijanse, nove tajne prirode koje se pokazuju kao ljepota. Sve izranja iz neiscrpnog misterija prirode koja nas podučava da tehniku treba staviti u službu ljepote, da forma ne zasjeni nebeski sadržaj koji dušu uzdiže u visine.
Raffaele Monti – Mramorni velovi
Talijanski kipar Raffaele Monti najpoznatiji je po iznimnoj vještini stvaranja iluzije prozirnih velova u mramoru. U svojim djelima spaja tehničko majstorstvo nad mramorom, slojevitu simboliku i sposobnost prenošenja uzvišenih osjećaja kroz kamen. Njegovo remek-djelo Vestalka s velom predstavlja svećenicu božice Veste koja je svetu rimsku vatru održavala živom. Od svog nastanka do danas, Vestalka s mramornim velom izaziva divljenje i čuđenje svojom izvedbom i bezvremenom ljepotom, šireći oko sebe neobičan mir koji poziva na kontemplaciju.
Ljubav prema ljepoti vodi dušu prema mudrosti.
Platon
