Riječ uredništva
Stranice povijesti znanosti ispisane su čudesnim otkrićima, neumornim istraživanjima i promišljanjima, ali i lutanjima i zastojima. Pravi su se preokreti događali napuštanjem ustaljenih metoda i principa, i njihovim sagledavanjima iz drugačijih i novih kutova. Nekada su velike spoznaje izranjale iz zaboravljenih ili odbačenih teorija. Iskustvo znanosti također je pokazalo da ono što nam izgleda tako očito može biti samo privid koji nam stvaraju naša osjetila i da se spoznaje moraju iznova potvrđivati…
Sve se ovo danas dobro zna i baš zato se treba pažljivo razmatrati uvriježena slika svijeta. U uvodu svog djela Povijest fizike, Ivan Supek zabrinuto upozorava: Napredak znanosti nije samo gomilanje činjenica i stalno dotjerivanje teorija, već znači duboke preobrazbe uvriježenih nazora i načina rada… moderna fizika čini nam se sve više matematičko-eksperimentalnom pustolovinom kojoj nitko ne može predvidjeti kraj ili cilj – ako ga uopće ima.
Upravo se Giordano Bruno prije više od četiri stoljeća protivio nastojanju objašnjavanja svijeta isključivo promatranjem i “matematičkim” metodama. Smatrao je da se prirodne znanosti trebaju temeljiti na objektivnom mišljenju i intuiciji pomoću kojih je moguće približiti se istini, odnosno doći do razumijevanja zakonitosti prirode i uzroka svih pojava. Za njega je ispravan put spoznaje onaj koji ne ograničava, već oslobađa duh, onaj koji obuhvaća cjelinu.
Bruno se borio protiv vjerskog fanatizma i sljepila službene znanosti svoga vremena o kojem govori: Luđacima nazivaju one koji ne znaju raditi po uobičajenim pravilima, bilo zato što teže naniže, jer su manje razumni, bilo zato što teže naviše, jer su pametniji…
Sadržaj
Giordano Bruno – Slika prirode u novoj filozofiji
Renesansni filozof Giordano Bruno bio je nastavljač hermetičke tradicije i glasnik moderne znanosti. Iako nikada nije izveo ni jedan pokus, iznosi začuđujuće tvrdnje o svemiru, zvijezdama, materiji, atomu… Mnoge od njih podudaraju se s otkrićima kvantne fizike, dok je dokazivanje mnogih ostavljeno budućnosti. Priroda je za njega božanski odraz s kojim je povezana nebrojenim nitima. Spoznaja je moguća intuicijom i imaginacijom putem kojih čovjek povezuje beskonačno s konačnim i stječe uvid u cjelinu stvarnosti.
Iz djela Giordana Bruna
Suprotstavljajući se okoštalim srednjovjekovnim pogledima, renesansi filozofi su težili sveobuhvatnoj obnovi čovjeka i društva utemeljenoj na slobodi misli i čitanju iz knjige prirode. Kruna tih nastojanja je filozofija Giordana Bruna. Filozof, pjesnik, vizionar, simbol uzvišenog slobodoumlja, Bruno otvara nove neslućene horizonte i dovodi u pitanje aristotelovsko-ptolomejsku sliku svijeta zbog čega je optužen za herezu. Donosimo izvatke iz njegovih rasprava, od kojih neke pripadaju podjednako filozofiji i književnosti.
Uranija – Muza astronomije
U antici su zvjezdoznanstvo i prirodoznanstvo bili istodobno znanost i umjetnost, a zaštitnica im je bila muza Uranija. Danas u vrevi svakodnevnice zaboravljamo da postoje nebo i zvijezde i zakoni koji vladaju univerzumom. Podignemo li pogled, vidjet ćemo čudesni svijet prepun života, u kojem je sve povezano sa svime. Mi dolje, zvijezde gore, nismo odvojeni svjetovi, njihova svjetla trepere u ritmu otkucaja našeg srca. Nebeska muza Uranija nadahnjuje na spoznaju tih nevidljivih veza u prirodi.
Viktor Frankl – U potrazi za smislom – 1. dio
Sve prisutniji osjećaj egzistencijalne praznine i besmisla u društvu aktualizira učenje Viktora Frankla o liječenju pomoću smisla. On je isticao da je pronalaženje smisla života temeljna ljudska potreba i uvjet psihičkog zdravlja. Ključno je shvatiti da je život zadatak, a ne niz slučajnosti. Čovjek nije rođen da živi od danas do sutra, već da se ostvari kao ljudsko biće. Taj se cilj ostvaruje kroz različite životne situacije u kojima se trebamo zapitati što nam život kroz njih poručuje, što trebamo naučiti. Tako se približavamo boljem razumijevanju života i njegovu smislu.
Smrt obitelji, sloboda pojedincu?
Obitelj kao najstarija društvena institucija doživjela je drastičnu promjenu u zadnjih sto godina. Proširene obitelji koje su pružale materijalnu i moralnu potporu, no nametale određeni način života, zamijenile su nuklearne obitelji koje su ubrzo zapale u krizu. Moderni čovjek oslobodio se tradicije, ali je izgubio kriterije koji su ga usmjeravali u životnim odlukama.
Treba imati vlastitu muzu, a ne ljubakati s Homerovom.
Treba znati sijati zrna vlastite kreposti i darovitosti, a ne grickati, prljati, blatiti, žvakati tuđa proučavanja i napore.Giordano Bruno
