Sigurnost u sebe stanje je duše i pokazatelj njene zrelosti. Ovo stanje nema nikakve veze s taštinom, ohološću ili s ponosom onih koji misle da su veliki. Sigurnost je rezultat mnogih iskušenja, grešaka i ispravljanja, velikog strpljenja, velike patnje i obnavljanja duha kroz svaki pad.
Javni, politički i moralni sukob filozofa i sofista, pod drugačijim nazivima, ali u gotovo nepromijenjenim okolnostima, ponavlja se tijekom povijesti. S jedne strane postojali su sofisti kojima je znanje služilo samo uvjeravanju, a s druge strane postojali su filozofi koji su djelovali prema vlastitoj savjesti i uvjerenju te budili u drugima uspavane vrline kako bi ih učinili boljima.
Mnogi dopuštaju da im život teče u neprestanoj tjeskobi koja proizlazi iz toga što ne znaju ni što treba, ni kako to treba činiti. Važno je imati jasno označen smjer. Ono “zbog čega” daje nam svrhu, cilj, smisao, a “kamo” nam pokazuje korake koje trebamo napraviti da bi nas doveli do željenog cilja.
Logična posljedica neumjerenih zahtjeva koje naša civilizacija polaže na kvalitetu proizvoda i korist od njih jest to da se pažnja konačno usmjerila prema ljudskom biću. Motiv, međutim, i dalje ostaje razvoj i poboljšanje proizvodnje, a ostale čovjekove potrebe koje nisu izravno vezane uz produktivnost i dalje su zanemarene.
Uspjeh je pozitivan rezultat bilo čega što sebi postavimo kao zadatak. Svaki je uspjeh rezultat mnogih malih bitaka iz kojih ponekad izlazimo kao pobjednici, a ponekad kao gubitnici. Svaki put kad uspijemo pobijediti, pa makar to bile male pobjede, gradimo moćan oslonac koji poteškoće neće lako uzdrmati.
Odgovor na ovo pitanje obično izaziva podijeljenost na dva radikalna stajališta, suprotna i nepomirljiva: beznadežni pesimizam i prostodušni optimizam. Kamo ide naš svijet? Prema ostvarenju vlastite sudbine, a mi ljudi dio smo toga.
Mnoga nas učenja, filozofska kao i religiozna, uče da se patnja zaustavlja znanjem. Ali, koja znanja mogu ublažiti bol? Očigledno samo ona koja uklanjaju nutarnje neznanje i unose neprolazno svjetlo, a njihove granice određene su samom ljudskom evolucijom.
Paradoks današnjice je i taj da u eri masovnih i brzih komunikacija možemo u nekoliko minuta saznati što se događa na drugom kraju svijeta, a vrlo malo znamo o onom što se događa u duši naših prijatelja. Više komuniciramo s ekranom televizora, nego s ljudima koji nas okružuju. Čak nismo sigurni ni u ono što sami osjećamo i mislimo.
U posljednje vrijeme navikli smo se samo na vijesti o uništenju, umiranju i patnji. Pred tom lavinom koja nas sustiže potrebno je još jednom naglasiti važnost koju ima život. Potrebno je govoriti o životu i življenju, o filozofiji za život.
Svaki problem ima rješenje, ali moramo znati da ne postoje savršena rješenja. Svi moramo pokušavati i učiti na pogreškama. Važno je usuditi se i ne ustuknuti pred neuspjehom.
