Ljudi se kao osobnosti razlikuju po mnogo toga, ali su jednaki u svojoj duhovnoj biti, u svojim humanim vrijednostima. Obično se izražavamo više preko osobnosti nego preko duha, što bi značilo da više djelujemo preko onoga što nam je različito, nego preko onoga u čemu smo jednaki. Djelovanje koje polazi iz onoga što je zajedničko našoj humanoj prirodi vodi ostvarenju zdravog suživota.
Nakon prividne smrti prirode koju donosi zima, proljeće je čudo buđenja, prilika za preporod onog dobrog i lijepog koje spava u našoj nutrini te poziv da se sve počne iznova. Svake godine poučava vještini stalne svježine one koji ga vide. Buđenje bi za čovjeka značilo potpuno živjeti svaki dan, a cvjetanje živjeti snove koji će se nakon punine Ljeta pretvoriti u zlatne plodove i sjemenke.
Svi imamo određenu količinu energije koja se troši i obnavlja. Nedostatak svijesti u onome što radimo, automatizam u radu, posao koji nas ne zanima ili ga ne znamo učiniti zanimljivim, raspršuju našu energiju, umaraju nas i ostavljaju osjećaj praznine i zbunjenosti. Nasuprot tomu, energija koja se svjesno pokrene stvara automatski nove izvore energije koji nas osnažuju i omogućuju da ostanemo smireni, stabilni i vedri.
Kraj stare i početak nove godine prilika je da sagledamo vlastiti život i svijet u kojem živimo, da se osvrnemo unatrag i pogledamo prema budućnosti koja se prostire pred nama. Živimo u vremenu obilježenom krizama i mnogobrojnim nedaćama, ali to nije razlog za očajavanje i malodušnost. Vrijeme je da prihvatimo teškoće kao sastavni dio života i pokušamo probuditi nutarnju snagu da bi pronašli izlaz iz njih i hrabro nastavili dalje ususret sudbini.
Biti svoj danas se svodi na nepokoravanje nikome i ničemu u probijanju kroz život. No čudesna umjetnost biti svoj podrazumijeva traganje za vlastitim nutarnjim bićem, što je ujedno odraz traganja i razotkrivanja velikih zakona Univerzuma. Zato je važno pronalaziti put vlastitim rukama, iz dana u dan.
Navike u ponašanju, razmišljanju i izražavanju daju nam lažan osjećaj sigurnosti, pogotovo ako su usvojene samo zato što tako priliči vremenu u kojem živimo. Da bismo mogli autentično izražavati sebe, moramo ih preispitivati i mijenjati. Iako to znači suočavanje s nepoznatim i rizikom, promjena je prilika da rastemo kao ljudska bića.
Filozofija kao ljubav prema mudrosti vodi čovjeka prema upoznavanju i razumijevanju prirodnih zakona, prema upoznavanju samoga sebe, što mu je potrebno da bi pronašao svoje mjesto u prirodi i inteligentno sudjelovao u njoj.
Filozofija je velika učiteljica jer nam daje odgovore na temeljna životna pitanja koja si čovjek oduvijek postavlja. Filozofska učenja formiraju i transformiraju, a ne samo informiraju, pružajući nam osjećaj sigurnosti i slobode.
Javni, politički i moralni sukob filozofa i sofista, pod drugačijim nazivima, ali u gotovo nepromijenjenim okolnostima, ponavlja se tijekom povijesti. S jedne strane postojali su sofisti kojima je znanje služilo samo uvjeravanju, a s druge strane postojali su filozofi koji su djelovali prema vlastitoj savjesti i uvjerenju te budili u drugima uspavane vrline kako bi ih učinili boljima.
Logična posljedica neumjerenih zahtjeva koje naša civilizacija polaže na kvalitetu proizvoda i korist od njih jest to da se pažnja konačno usmjerila prema ljudskom biću. Motiv, međutim, i dalje ostaje razvoj i poboljšanje proizvodnje, a ostale čovjekove potrebe koje nisu izravno vezane uz produktivnost i dalje su zanemarene.