Paradoks današnjice je i taj da u eri masovnih i brzih komunikacija možemo u nekoliko minuta saznati što se događa na drugom kraju svijeta, a vrlo malo znamo o onom što se događa u duši naših prijatelja. Više komuniciramo s ekranom televizora, nego s ljudima koji nas okružuju. Čak nismo sigurni ni u ono što sami osjećamo i mislimo.
U posljednje vrijeme navikli smo se samo na vijesti o uništenju, umiranju i patnji. Pred tom lavinom koja nas sustiže potrebno je još jednom naglasiti važnost koju ima život. Potrebno je govoriti o životu i življenju, o filozofiji za život.
Svaki problem ima rješenje, ali moramo znati da ne postoje savršena rješenja. Svi moramo pokušavati i učiti na pogreškama. Važno je usuditi se i ne ustuknuti pred neuspjehom.
Korupcija je fenomen koji je preplavio sve medije. Gotovo da nema poznate osobe ili institucije koju su ne povezuje s nekim oblikom korupcije – stvarne ili izmišljene. Razotkriti korupciju nije dovoljno, nije dovoljno strgnuti maske, daleko je važnije doći do uzroka koji dovodi do korištenja maski.
Kad su zatvoreni svi putevi i kad se nikakva svjetlost ne nazire na horizontu, duboko u svakom čovjeku živi jedan tračak nade. Nada znači čekati, imati strpljenja i vjere koji pomažu nadvladati loš sadašnji trenutak. Nada je obećanje, no potrebno je odlučno se boriti kako bi se to obećanje ostvarilo. Nada obećava, mi ostvarujemo.
Teško je prihvatiti da na ovaj svijet dolazimo samo jednom. Život zadobiva puno dublji smisao ako smrt prihvatimo kao prirodan odmor, vrijeme potrebno da se duša odvoji od utjecaja materije i da ponovo zadobije svijest o svojoj prirodi – prije novog stjecanja iskustva na zemlji.
Onaj koji kritizira automatski je i onaj koji misli da može sve učiniti bolje od drugih i koji ima rješenja za sve probleme. Kritika rađa kritiku; iz zlonamjernosti proizlazi zlonamjernost. Nema konstruktivnije kritike od one da sami započnemo raditi na nečemu što smatramo da je dobro. Primjer je najbolja poduka, najbolji dokaz i najsnažniji argument.
Materijalizam udružen sa željom za udobnošću doveo je u prvi plan inerciju – suprotnost pokretu koji oživljava Univerzum – i uveo je strojeve. Ljudi su počeli uživati u inerciji, a strojevi koji su preuzeli kretanje umjesto nas, na kraju su nas porobili.
Nalazimo se na vratima ljeta koje je sinonim za godišnji odmor. No ne treba se odmoriti samo tijelo, već i duša. Zato je ljeto i prilika da se na miru ponovo zapitamo: tko sam, odakle dolazim, kamo idem? U zreloj jasnoći ljeta nalaze se odgovori koje nam tamna tišina zime ne dopušta nazrijeti.