Danas sam vidjela nadu… Neobičan dar koji se u davnini pojavio u mitskoj Pandorinoj kutiji, a još uvijek ima temeljno značenje za ljude. Vjerojatno ćemo je ugledati, ako prema njoj podignemo oči, svaki put kad nas obuzmu nemir i tjeskoba.

Stare tradicije naših helenskih predaka kažu kako su prije puno vremena, kad su ljudi propustili iskoristiti svoje prilike za rast i iskupljenje, bogovi ljude kaznili tako što su na zemlju poslali “ženu-robota” izvanredne ljepote.

Pandora_-_John_William_WaterhouseOvu ženu punu podmuklosti, Pandoru, olako su prihvatili ljudi, pa čak i heroji, ali ona je to povje­renje iskoristila kako bi otvorila ku­tiju sa svojim tajnim blagom koju je stalno nosila sa sobom, pustivši da iz nje izađu sva na ovom svijetu poznata zla… A na dnu kutije ostala je zatvorena nada…

Tako, duboko u svakom čovjeku živi jedan tračak nade kad su za­tvoreni svi putevi, kad su srušeni svi snovi, kad se nikakva svjetlost ne nazire na horizontu.

Zbog toga sam danas vidjela nadu, i njena mi je vizija pomogla shvatiti koliko smo toga mi ljudi morali izgubiti da bi se ova slika pojavila pred nama.

Uistinu, mnogo se toga izgubilo; mnoge su se vrijednosti iskrivile u ovom neobičnom trenutku povi­jesnih promjena. Zapravo, nedostaje svjetla, nedostaje jasnoće ideja; um i osjećaji kao da su otupjeli za izvršavanje svojih prirodnih funkcija. Sve kao da je potonulo u neku opasnu inerciju čija sputavajuća snaga vodi u uništavanje i nasilje na svim razinama. Upravo tada, kad naizgled nema ničeg na dnu kutije života, pojavljuje se nada.

Nada znači čekati… imati onu mjeru strpljenja i vjere koja nam pomaže nadvladati sadašnji loš trenutak, kako bismo svoju ener­giju usmjerili prema nekoj boljoj budućnosti. No, oprez… Nada ne može biti neprekidno čekanje.

Ovaj tajanstveni dar bogova je toliko krhak i suptilan, poput magičnih sjena koje se pojavljuju u sumrak. Tada treba znati brzo uloviti sliku prije nego što ona ne­stane pred tamnijim sjenama noći. Treba znati hitro djelovati čim nam napetost iščekivanja dopusti da po­vratimo dah.

Nada nije dar za neaktivne ljude; nije niti za one koji su se predali pred poteškoćama. Nada je obećanje, no potrebno je boriti se odlučno kako bi se to obećanje ostvarilo. Nada obećava, mi ostvarujemo.

Vizija nade ispunila me radošću. Ne možemo – ne smijemo – odustati od stalnog nastojanja koje podrazumijeva život. Nije plemenito popustiti u tome kad poteškoće postanu veće. Upravo onda kad sve izgleda nemoguće i nesavladivo, nada se pojavljuje s dna magične kutije i obećava drugačija vremena za one koji je znaju vidjeti.

Želiš li i ti vidjeti nadu? Pogledaj mojim očima, očima ovih stranica, i ti ćeš je također vidjeti iza koprene sadašnjeg trenutka koja prekriva naše shvaćanje. Vidjet ćeš je umota­nu u veo mašte, prozračnu poput snova, a ipak tako stvarnu poput entuzijazma koji, sigurna sam, živi na dnu tvoga srca.

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Sa španjolskog prevela Branka Žaja