Logična posljedica neumje­re­nih zahtijeva koje ova naša tehno­loška civilizacija postavlja pred čovjeka, a koja se prije svega temelji na kvaliteti i koristi koju ima od svojih proizvoda, jest to da se pažnja konačno usmjerila prema ljudskom biću, tom najvažnijem činitelju svakog civilizacijskog modela, bio on tehnološki ili ne.

Tijekom proteklih godina došlo se tako do zaključka da je kvaliteta materijalne proizvodnje utoliko bolja ukoliko se čovjek-proizvođač u njoj osjeća više kao ljudsko biće. Tome u prilog govori i činjenica da sami strojevi nisu u mogućnosti ostvariti neki posao do kraja, kao i to da čovjeku, da bi bio sretan, nije dovoljan samo jednostavan poticaj u gomilanju dobara i ­ostvarenju što veće zarade. Iz svega toga je proizašlo ono što možemo nazva­ti modom poboljšanja kva­litete života.

KVALITETA ZIVOTA_PekarnicaU cijelom svijetu, u tisućama velikih, malih i srednjih poduzeća, pokreću se kampanje za podiza­nje samopouzdanosti, svjesnije učinko­vitosti, osjećaja sudjelovanja i odgo­vornosti, za razvoj međuljudskih odnosa i korektne komunikacije među ljudima.

Sve se ovo pokazalo vrlo dobrim, pothvat je urodio napretkom u mnogim aspektima: ljudi su postali mnogo otvoreniji, mnogo pažljiviji u radu i mnogo usklađeniji s okolinom u kojoj se razvijaju. Međutim, vjerujemo da to ipak nije sve. Ono što smo ovdje nazvali kvalitetom života polazi od motiva koji ne može obuhvatiti čovjeka u svim njegovim aspektima: motiv je usmjeren na razvoj i poboljšanje proizvodnje, a zanemaruje ostale potrebe čovjeka, neraskidivo vezane uz njega kao ljudsko biće, da se suoči s mnoštvom situacija koje nisu uvijek i nužno vezane uz posao i produktivnost.

Sasvim je razumljivo da je ljudsko biće sklono tome da pronalazi ona materijalna rješenja koja mu, više ili manje tehnificirana, služe da bi osigu­rao dostojan život, no iznad svega, da mu omoguće natjecanje i zauzimanje mjesta u specifičnoj društvenoj sredini koja ljude cijeni po tome koliko imaju i po prestižu koji su ­ostvarili.

Međutim, ne smijemo zaboraviti i to da, osim materijalnog blagostanja, postoje i osjećaji koji nisu uvijek definirani, koji – ovisno o slučaju – donose radost ili bol onima koji ih doživljavaju; postoje također ideje, ne uvijek pretje­rano jasne i odlučne, koje otežavaju izbor i sigurnost koračanja u budućnost. Ovome možemo također pridoda­ti i one životne pokretače koje kvalificiramo kao duhovne ili metafizičke, koji iznenada prodru u svijest, vapeći za odgovorima na za­gonetke vječnosti.

Da bismo mogli govoriti o istin­skoj kvaliteti života, moramo sagledati čovjeka u njegovoj cjelovitosti, a ne samo u onome što on može dati ili proizvesti.

KVALITETA ZIVOTA_Momak u skokuTrebalo bi razmotriti mogućnosti odgoja koji od najranijih godina nudi usmjerenje ka psihološkom, mentalnom, moralnom i duhovnom razvoju, potičući čovjeka da uvijek daje najbolje od sebe i tako se ostvaruje, prije svega, kao bolje ljudsko biće.

Na psihološkom planu, važno je da svatko zna razlikovati svoje svakodnevne i prolazne emocije od onih dubljih osjećaja koji se mogu i moraju njegovati da bi se održali i donijeli stabilnu sreću. Sve dok čovjek kvalitetu života povezuje s emocionalnim doživljajima koji su površni i promjenjivi, sve dok na njih stavlja naglasak i dok mu se oni nalaze u središtu interesa, neće moći biti siguran čak ni u samoga sebe, a kamoli u nekog drugog. Ono što je nestalno može nas zabavljati jedno vrijeme, ali kao takvo ne može nositi pečat kvalitete.

Na mentalnom planu, ne samo da nedostaje učenja, nego se naučenom pristupa na pogrešan način. Stvarnost nam pokazuje s koliko lakoće možemo zaboraviti ono što smo loše naučili. Nedostaje razumijevanja, pamćenja s inteligencijom, zbrajanja vlastitih iskustava i iskustava drugih, nedostaje nastojanja da se svako učenje učini živim i tako, i na ovom planu, postigne ono što zovemo kvalitetom života.

Na moralnom planu svakodnevni primjeri također upućuju na istu razliku: prijeko je potrebno razvijati latentne vrline u svim ljudskim bićima. Nije važno to što “nije u modi” biti dobar, pošten, pravedan, mudar, uljudan, srčan, častan. Jednostavno, bez ovih i drugih sličnih osobina, nikad nećemo imati kvalitetu života. Činjenice to same pokazuju.

Na duhovnom planu, bez zapa­danja u fanatične formule i isključivosti, treba ponuditi jedno poniranje u mir duše koja želi znati što radimo ovdje, na svijetu, otkuda dolazimo i kamo idemo. Treba ostaviti one isprazne predrasude da nam nitko na ovome svijetu ne može prenijeti ništa vrijedno, a pogotovo ako se radi o drevnim konceptima koji su nadživjeli vrijeme.

Uistinu, svi mi želimo kvalitetu života. Međutim, ono što je potrebno željeti, jest to da joj damo istinski i sveobuhvatan značaj i da nas ta kvaliteta čini boljima u svakom pogledu. Tek tada možemo biti učinkovitiji, sretniji, inteligentniji, malo mudriji. Tek tada ćemo moći s ponosom nositi oznaku ljudskih bića.

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Predsjednica Međunarodne organizacije Nova Akropola