Kažu da je filozofija nepraktična i da ne služi ničemu. No, nato ćemo uzvratiti: velika pitanja, veliki nemiri… gdje na njih pronaći odgovore?
Što da radimo s onime što nas iznenada obuzme kad se nađemo sami sa sobom: zašto život, zašto smrt, zašto bol, zašto starimo, zašto nam se događa ono što nam se događa? Zbog čega postoji patnja i zbog čega je moguće prelaziti iz patnje u radost i iz radosti u patnju? Što je to što nas nosi poput vjetra od jedne stvari do druge? Zbog čega se bojimo, zbog čega sumnjamo…?
Kad se pojave ova pitanja, na njih ćemo ili odgovarati ili neprestano živjeti u tjeskobi, zato što ćemo, ne želeći vidjeti ono najvažnije, navući zastor ispred vlastitih očiju.
Kad postoje nepoznanice, najbolje je postavljati pitanja. Kada je Sokrat rekao: “Znam da ništa ne znam”, nije to rekao zato da bi se zadovoljio time što ništa ne zna. To je bilo prepoznavanje neznanja i polazišna točka: “Želim znati više jer mi je potrebno više.” Usprkos tome što prolaze stoljeća, čovjek će i dalje postavljati ista pitanja. Dovoljno je da nam zatreba jedan odgovor i filozofija tada postaje korisna, praktična i potrebna.
Filozofija je velika učiteljica, ona nas poučava. Nećemo postati mudraci, no barem ćemo se manje bojati i manje sumnjati nego prije. Nećemo gledati Veliku Istinu, no počet ćemo osjećati određenu sigurnost.
Dobro obrazovanje formira i transformira. Ono je poput nutarnje alkemije: ne možemo biti isti prije i poslije učenja. Ako jesmo isti, to znači da nismo naučili ništa: zapamtili smo puno toga, ali ne znamo ništa. No formativno obrazovanje, obrazovanje koje transformira, nije obrazovanje koje se može silom nametnuti ljudima, ljudska osobnost se ne smije deformirati.
Obrazovanje nas treba osloboditi od mnogih vezanosti i mnogih nedostataka, od mnogih nesigurnosti i strahova. Kada se čovjek uspije osloboditi ovog tereta, osjetit će se slobodnim. Formativno obrazovanje nam u tome treba pomoći, trebamo naučiti učiti. I trebamo učiti uz praksu, jer smo se prepustili sjedilačkom životu. Previše. Nedostaje nam iskustva. Trebamo postati istinski, mi sami.
Autor: Delia Steinberg Guzmán
