Umjetnost posredstvom simbola ima snagu komunicirati s onim duboko intimnim, intuitivnim u čovjeku, zahvaljujući jeziku simbola koji je intuitivan i evokativan, i prirodnom nas analogijom povezuje s idejama bez posredovanja uma. Umjetnost tako može probuditi u čovjeku sjećanje na uzvišene arhetipove i istine te otvoriti vrata dubljoj, ljepšoj stvarnosti.
Bratstvo prerafaelita osnovala je skupina mladih engleskih slikara i pjesnika sredinom XIX. stoljeća s ciljem obnove britanske umjetnosti i prikazivanja ideje ljepote u umjetničkim djelima. Iako su prerafaeliti kratko djelovali, njihova je vizija umjetnosti svojom svježinom nadahnula mnoge kasnije umjetnike poput J. W. Waterhousea.
Je li umjetnost čisto stvaralaštvo ili umijeće oponašanja? Odgovor je: i jedno i drugo. Jer ne postoji ništa što nije dio prirode, a stvaranje se temelji na sposobnosti kombiniranja postojećih elemenata. No, stvarna umjetnost podrazumijeva i buđenje nutarnjeg oka, stavlja umjetnika u doticaj s onim nevidljivim, uslijed čega njegova djela zrače magičnom snagom uzvišene ljepote koja pokreće dušu.
Ono čemu se divimo u istinski vrijednim umjetničkim djelima nije skup poteza, gesta ili zvukova, nego sklad forme koji odražava određenu ideju. Koliko je umjetnik uspio dohvatiti i kanalizirati tu ideju tijekom stvaralačkog procesa, toliko djelo odražava određenu transcendentalnu vrijednost. Djelu, koje su umjetnikove ruke svjesno napravile, udahnut je život i nastavlja živjeti neovisno o njemu.
Jezik umjetnosti komunicira s onim intuitivnim u nama, stavljajući čovjeka u neposredan dodir s idejama bez uključivanja procesa mišljenja. Stoga je umjetnost bliža osjećaju i senzibilnosti nego razmišljanju i razumijevanju. Platon kaže da čovjek dolazi u dodir s arhetipom ili idejom Ljepote u onoj mjeri u kojoj smo uspjeli probuditi naše nutarnje opažanje.