I ti si umjetnik!
Jučer sam opet iznijela svoju blok flautu od ružinog drveta. Naravno da ne sviram savršeno, prsti su mi spori, a jezik težak. Listam note, sviram jedno pa drugo djelo i tada se sjetim djela koja sam nekad znala napamet… Dopuštam da me melodije ponesu, otvaram svoju dušu i jednostavno jesam. Poslije, kad odložim flautu, u oblacima sam i puna radosti…
I razmišljam o predavanju koje sam nedavno čula, o “oduzimanju čari svijetu”. Jedan od uzroka leži u tome što je umjetnost zanemarena. Sve do 19. stoljeća bilo je sasvim uobičajeno izražavati se kroz umjetnost. Izumom gramofona i drugih nosača zvuka bilo tko je bilo kad mogao reproducirati glazbu. Pojavljuje se virtuoznost, veliki umjetnici slave se poput zvijezda. Glazbeni laik prepušta umjetničko djelovanje majstorima, divi im se i plješće te postaje samo pasivni konzument umjetnosti. Danas je netko “kulturan” ako posjećuje kazalište, operu ili muzej i dopušta da umjetnost utječe na njega.
U bečkom Haus der Musik (Kući glazbe) nekoliko je prostorija posvećeno velikim kompozitorima i kulturnom životu njihova vremena. Prikazana je i “Schubertijada” – kućni koncert na kojem je Schubert prvi put javnosti predstavio svoje djelo – potpuno u znaku “salonske kulture”. Od 18. do 20. stoljeća u čitavoj Europi, u Rusiji, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama nalazimo glazbeno-književne salone. To su bili privatni društveni susreti prilikom kojih su se ljudi okupljali u kući jedne dame, takozvane salonnière. Postojali su književni, glazbeni, ali i politički i znanstveni saloni. Nije se dolazilo samo kao slušatelj ili gledatelj već zbog umjetničkog ili književnog doprinosa, da bi i sami nešto dali.
U obiteljima se njegovala “kućna“ glazba s malim brojem sudionika, nazvana zbog toga i komorna glazba. Kćeri iz građanskih obitelji primale su poduku iz klavira i pjevanja. No umjetnost se njegovala i na selu: nakon odrađenog posla ljudi bi sjeli zajedno i pjevali ili svirali. U predionici, jedinoj grijanoj prostoriji u kući tijekom zime, sastajali bi se seljaci s različitih imanja da bi zajedno radili, pričali i pjevali. Za vrijeme tradicionalnih proslava zajedno se plesalo i pjevalo.
Glazbene aktivnosti bile su sastavni dio života, a tome bih pridružila i umjetnički ručni rad kao što je vezenje, šivanje, pletenje i slično. Čovjek je na mnogim područjima bio stvaralački aktivan i kreativan.
Danas većina ljudi večer provodi pred televizorom ili kompjutorom. Pasivno se zabavljaju ili se kreću virtualnim svjetovima. “Kulturni” se život ograničio na slušanje glazbe, odlazak u kino, na koncert ili u kazalište. Pjeva se samo u pokojim prigodama. Da li nas moderan život zaista čini bogatijima ili bi se prije moglo reći da smo zbog njega siromašniji…?
Četiri dobra razloga da i sami budete umjetnik:
1. Umjetnost nas čini boljima
Ideja Ljepote je prema Platonu arhetip koji mi ljudi možemo najlakše spoznati. Pomoću ljepote u prirodi ili u umjetničkom djelu bude se u nama viši osjećaji. Ljepota je usko povezana s ostalim arhetipovima: Dobrom, Istinom i Pravednošću. Kontakt s Ljepotom aktivira najsuptilnije aspekte psihe, i to najviše kad smo i sami umjetnički aktivni, čime stvaramo Ljepotu kao metafizičko dobro. To oplemenjuje i istančava naš karakter, kao i našu okolinu.
2. Umjetnost nas produhovljuje
Hegel govori o prirodno lijepom i umjetnički lijepom, s tim da ovom drugom daje veće značenje. Jer umjetnička ljepota je iz duha rođena i ponovno rođena ljepota. Onaj tko je i sam umjetnički aktivan, neovisno o tome pjeva li, pleše, slika ili oblikuje skulpturu, on ostvaruje ideju, duhovnu predodžbu koju osjetila mogu spoznati. Lijepo je prema Hegelu osjetilna predodžba ideje. Za razliku od životinje, čovjek ima sposobnost da duhovnoj stvarnosti dade materijalni oblik – duboko iskustvo koje produhovljuje.
3. Umjetnost nas upotpunjuje
Schiller u svojim pismima O estetskom odgoju čovjeka naglašava značenje igre. Ona omogućava da se spoje osjetilno-emocionalna i duhovno-racionalna strana čovjeka. Igra i samo igra je ta koja ga (čovjeka) čini potpunim i njegovu dvojnu prirodu razvija istovremeno (…). Čovjek je najviše on sam kada se igra.
Na njemačkom jeziku to možemo prekrasno izraziti kada kažemo: “Instrument spielen” (“Sviram instrument”). U igri mi smo prisutni ovdje i sada i predajemo se božanskoj dokolici.
4. Umjetnost je bogoslužje
Ne smijemo zaboraviti duhovni aspekt. Izvor svake umjetnosti nalazi se u sakralnom. Sjetimo se samo špiljskog slikarstva Altamire, idola plodnosti, ali i plesova pod maskama i himni. Sva ta djela nastala su kao vrsta molitve, kako bi se dozvala ili štovala neka viša sila.
Savjeti
1. Pjevajte kad god možete. Sami pod tušem, na biciklu, u autu, s prijateljima oko logorske vatre ili za vrijeme veselog druženja. To je čudotvorno sredstvo protiv loše volje, straha, stresa ili depresivnih raspoloženja.
2. Ako ste nekad svirali neki instrument, pronađite ga ili sjednite za klavir. Neovisno o tome koliko ste dobri. Ne radi se o rezultatu, već o sviranju. Nešto “moći” proizvesti sam daje “moć” i pruža radost.
Prijevod s njemačkog: Marta Levak
Autor: Gudrun Gutdeutsch
