Likurgov pehar neobičan je stakleni kalež iz rimskog doba. Pri danjem svjetlu je blijedozelen, dok osvijetljen postaje crven. Smatra se da je korišten u ceremonijama posvećenim Bakhu. Zagonetna promjena boje stakla razjašnjena je tek 1990. godine. Tada je mikroskopski otkriveno da su rimski obrtnici postizali taj efekt pomoću nanočestica srebra i zlata, što znači da su poznavali nanotehnologiju koja je nova i u našem vremenu.
Mozaike najčešće povezujemo uz stari Rim, no ta je tehnika doživjela vrhunac u Bizantu, kada kršćanstvo postaje službena religija, a narativni mozaici prekrivaju zidove, svodove i lukove bazilika. Najčešće teme su Krist, Bogorodica i ranokršćanski sveci. Tehnika slaganja poludragog kamenja i stakla različitih boja, veličina i oblika te milimetarskih zlatnih i srebrenih listića u sliku zahtijevala je izuzetnu vještinu. Mikromozaici, male prijenosne molitvene ikone koje stanu u dlan, ubrajaju se među najljepša ostvarenja Bizanta.