Nazivan "drugim Buddhom", Padmasambhava poput Buddhe odrasta u kraljevskoj palači okružen svim blagodatima te napušta raskošni dvorski život. Putuje sjevernom Indijom i uči od mnogih učitelja, da bi na kraju i sam postao poznat kao "Putujući učitelj". Na poziv tibetskog kralja dolazi na Tibet gdje širi Buddhino učenje u koje je utkao i neka od izvornih tibetskih vjerovanja te tako značajno utjecao na razvoj Vajrayane, temeljne grane tibetskog budizma.
Nedostatak odgovornosti za svoja djela jedna je od mnogih bolesti modernog društva. Odgovornost zahtijeva savjesno i valjano obavljanje dužnosti, svjesni napor, dok naše doba veliča lagodu i užitak. Širenjem kulture žrtve hrane se pasivnost i neodgovornost pod izlikom da se ništa ne može promijeniti. Odgovornost je znak zrelosti, probuđene duše koja osjeća povezanost sa svime oko sebe te se osjeća pozvanom učiniti ovaj svijet boljim mjestom za život.
Tradicionalni indijski obrazovni sustav gurukul temeljio se na usmenoj predaji znanja s učitelja na učenika. Učenje nije služilo gomilanju teorijskog znanja, već je bilo sredstvo samospoznaje. Srce tog sustava bio je guru koji je prenosio ne samo različita znanja, već je svojim učenicima usađivao etičke vrijednosti, učio da je čovjek dio mreže života te budio svijest o pravom smislu postojanja. Moderne akademske institucije promiču neka od načela gurukula, no osjeća se potreba za redefiniranjem temeljne svrhe obrazovanja po uzoru na ovu tisućljetnu tradiciju.