Flauta je prisutna od prapovijesnih vremena u različitim oblicima kod gotovo svih naroda svijeta, njenom zvuku pripisivane su nadnaravne moći, a Mozart ju je nazvao "čarobnom". Svojim pastoralnim zvukom priziva šume, potoke, pastirice i njihova stada. Preteča je svih današnjih puhačkih instrumenata, a najveću popularnost uživala je u doba renesanse kada su nastala brojna glazbena djela namijenjena prvenstveno flauti.
Iako su se na području istočnog Mediterana, Male Azije i Bliskog istoka stoljećima stapali razni etnički i kulturni utjecaji, Grci su bili ti koji su utemeljili prvi znanstveni i filozofski pristup glazbi, na čemu počiva današnja glazbena teorija i zvukovni ideal zapadne glazbe. Također su joj pridavali veliki odgojno-pedagoški značaj. Posredstvom Rima i islamske kulture temelji grčke glazbe preneseni su u srednji vijek, gdje su se asimilirani sačuvali do današnjih dana.
Pitagorejci su dali prvi sustavni filozofski i znanstveni pristup muzici. Njihove postavke na kojima počiva cjelokupna teorija muzičkih intervala i ljestvica, kao i ideal zvukovne ljepote zapadne glazbe, nisu se do danas bitno promijenili. Pitagorejci su veliku pažnju pridavali odgojnom elementu muzike jer ima sposobnost neposredno utjecati na dušu: istančati je, pročistiti i oplemeniti. Stoga su se tim purifikacijskim elementom muzike služili u svom dnevnom ritmu jer je Pitagora učio da muzika potiče vrlinu.
Lira je jedan od najstarijih instrumenata i preteča mnogim današnjim gudačkim instrumentima. Budući da je u tradiciji muzika štovana kao dar bogova, i otkriće instrumenata pripisivalo se bogovima. U Egiptu se tako pronalazak lire pripisivao bogu Tothu, dok je u antičkoj Grčkoj bila Apolonov i Orfejev atribut, simbolizirajući inspiraciju i harmoniju.
Iako se elementi opere naslućuju već kroz antičko kazalište misterija, prve tragove koji će voditi oblikovanju opere kao nove glazbeno-scenske
Otkrićem famoznog Mozart-efekta nije se zapravo otkrilo ništa novo, jer se za blagotvorne učinke glazbe znalo od najdavnijih vremena.