Podložni smo istim zakonima prirode, no jedan te isti uzrok u istim okolnostima može dovesti do različitih iskustava i uvjerenja te posljedičnih različitih "stvarnosti". Iako to često previđamo, najviše živimo u vlastitim stvarnostima i mislimo da je naše viđenje jedino ispravno. No stvarnost je mnogostrana, nitko ne posjeduje cijelu istinu, svačije je iskustvo jedinstveno. Snaga i ljepota leže u različitosti, stoga treba težiti pronalaženju zajedničkog jezika.
Brojne su teorije i pristupi odgoju i obrazovanju u širokom rasponu od stege do slobode, odnosno neometanja prirode. Svako živo biće pa i čovjek razvija se u skladu sa svojom nutarnjom prirodom, no na razvoj djeteta golem utjecaj ima okruženje koje je proizveo čovjek. Ne željeti uplitanje u odgoj i obrazovanje djece izraz je straha pred izazovom čiji je ishod neizvjestan, no od te se odgovornosti ne smije bježati. Mladima treba omogućiti uvjete koji će pomoći izvući ono najbolje iz svakog od njih te ih pripremiti za život u zajednici.
U ubrzanom tempu modernog života skloni smo susrete uživo zamijeniti digitalnom komunikacijom, što je sinonim za sve kraće i površnije odnose. Imamo virtualne sastanke, komuniciramo uglavnom pismenim putem pa je ipak uza sve dobrobiti tehnologije i brojne prijatelje na društvenim mrežama čovjek sve usamljeniji. Potreba za bliskim međuljudskim odnosima je nezatomljiva, a njezino ispunjenje usko je povezano s našim mentalnim zdravljem. Zato je važno svjesno nastojati graditi kvalitetne odnose s drugim ljudima.
Iako danas svaka ozbiljnija organizacija ističe svoje vizije, misije i ciljeve u okviru svojih strateških planova razvoja, društvu kao cjelini nedostaje vizija budućnosti. Postojeći sustavi i modeli dospjeli su u slijepu ulicu. Da bismo iznjedrili toliko potrebnu promjenu, neophodna je vizija budućnosti utemeljena na dubljem razumijevanju društva i nas samih. Potrebno nam je novo, poticajno usmjerenje za stvaranje bolje budućnosti.
U svijetu uzdrmanih vrijednosti čini se da zapravo ne znamo što je za nas dobro. Da bismo znali što je dobro, važno je imati vlastiti nutarnji kompas koji se ravna prema moralnim vrijednostima. Tada ćemo znati da je dobro ono što je dobro za sve nas, a ne samo za nekolicinu, te da je dobro ono što nas čini sretnijima na trajniji način.
Galopirajući razvoj tehnologije, a posebno masovnih medija i interneta, promijenio je svijet, dok su ljudska bića ostala ista. Mnogi od tih brojnih novih izuma i tehnologija korisni su i pomažu nam u svakodnevnom životu, ali nose i skrivene opasnosti. Zato moramo usvojiti inteligentne kriterije za upotrebu tehnologije, a prije svega moramo naučiti vladati sobom da bismo mogli vladati tehnologijom. Moramo birati razborito, ono što je dugoročno najbolje za čovječanstvo i za naš planet u cjelini.
Kao što su biljci za cvatnju potrebni određeni preduvjeti, preduvjet razvoja čovjekovih potencijala je kultura. Različite kulture izvlače na površinu različite strane naše prirode. Steve Peters, autor knjige Paradoks čimpanze, kaže da suvremeno potrošačko društvo aktivira naše impulse, unutarnju čimpanzu, koja traži najkraći put do užitaka. Važno je naučiti reći ne nutarnjoj čimpanzi radi dugoročnih humanih ciljeva. Drugim riječima, trebamo kulturu koja će pogodovati razvoju onog najboljeg u čovjeku.
Tragovi klikanja koje ostavljamo prilikom pretraživanja interneta iznimno su korisni podaci za internetsku ekonomiju. Budući da nema aspekta života koji se ne iskorištava za prikupljanje podataka, podaci su postali roba XXI. stoljeća. Što više podataka dijelimo o sebi, to marketing bolje prepoznaje kako potaknuti naše želje te tako iskorištava i degradira ljudska bića.
Pojmovi individualno i individualizam oscilirali su kroz povijest između vrlo različitih značenja. U antici se smatralo da čovjek postaje individua kroz postupni proces harmonizacije svih svojih aspekata; u renesansi je svijest o potencijalu ljudskog bića i nastojanje da se taj individualni potencijal razvije kroz obrazovanje, postala vodeći duh vremena. Cilj je bio novi i bolji svijet, ostvaren pomoću novog i boljeg čovjeka. U naše vrijeme, individualac je drugi naziv za umišljeni ego, a individualizam se većinom svodi na osobni interes, bez uvažavanja interesa društvene zajednice. Međutim, individua se ne pojavljuje dok se čovjek ne uspije izdići iznad granica svojih pojedinačnih interesa.
Kultura kao sveukupno kreativno ostvarenje u odnosu prema onome što je stvorila priroda, svojstvena je samo ljudima. Ona je proces i sredstvo koje ljudima omogućuje izražavanje vlastitog potencijala. Potrebno nam je poznavati različite kulture jer svaka od njih izražava različite strane naše prirode.