Nedavno sam pročitala osvrt na knjigu Eden 2.0: Climate Change and the Search for a 21st Century Myth. Središnji je argument knjige da čovječanstvo treba pronaći – poprilično brzo – mit koji će nam omogućiti da nadiđemo naše razlike i nadahne nas na radikalno novi smjer. Suhoparne činjenice i pravila neće biti dovoljni. Trebamo biti inspirirani zajedničkom vizijom kako bismo iznjedrili promjenu koja je tako hitno potrebna.
Ovo ne samo da ima potpuni smisao u našoj trenutnoj “post-činjeničnoj” klimi u kojoj se čini da ljudi više vole dobru priču od činjenica, već također naglašava duboki nedostatak vizije budućnosti kako kod onih koji vode kampanje, tako i kod političara diljem svijeta.
Dobar je primjer tog nedostatka vizije pokret Occupy, koji je započeo u rujnu 2011. i prosvjedovao protiv socijalnih nejednakosti i nedostatka prave demokracije. Nepomirljiva neslaganja između različitih podskupina i beskrajni sastanci koji nisu nikamo vodili, zaustavili su pokret, iako se inicijalno proširio u 951 grad u 82 zemlje. Iskustvo je pokazalo da se nova društva ne pojavljuju automatski kada se ljudi samo okupe kako bi izrazili svoje zajedničko nezadovoljstvo.
Društveni mediji danas imaju moć pokretati revolucije i dovesti do rušenja diktatorskih vođa. No društveni mediji nam ne mogu reći kako izgraditi nova društva i institucije.
Bit će izuzetno teško stvoriti zajedničku viziju koja bi mogla inspirirati većinu. Postali smo takvi individualci da se više ne možemo obvezati na nešto kolektivno. Sasvim smo naviknuti na posebno prilagođen i personaliziran način života. Ne bismo se čak mogli složiti niti oko zajedničke vizije velikog odmora, a kamoli oko zajedničke vizije budućnosti. Utopija jedne osobe bila bi distopija druge. Budućnost ne može biti samo obnova onoga što je bilo prije. Naši sadašnji sustavi i paradigme dospjeli su u slijepu ulicu. Budućnost će morati biti radikalno drugačija, utemeljena na potpuno novom načinu razumijevanja društva i nas samih.
Trebalo je nekoliko naraštaja graditelja da se izgrade gotičke katedrale. Društva i institucije mnogo su složenije od katedrala i da bi ih se obnovilo, također će bit potrebni naraštaji predanih ljudi koji će raditi na ostvarenju jasne vizije. Da, potrebna nam je vizija za XXI. stoljeće, ali ona koja uključuje viši potencijal ljudskih bića i njihove stvarne potrebe, a ne ona koja se temelji na nekom drugom zastarjelom ekonomskom svjetonazoru.
Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Dijana Kotarac