O čudo divno svemira cijelog,Hezio
što ljudi ga Delosom zovu,
što ga nebesnici s Olimpa
zvijezdom presjajnom
plavičaste zemlje zovu!

Pindar, Otoku Delosu, fragment

Grčki otok Delos, u prijevodu iznesen na svjetlo, nalazi se u središtu Kikladskih otoka. Nema visokih planina, stjenovit je i neplodan, osunčan od zore do sumraka. Preživjeli hramovi, agora, tržnica, amfiteatar, kipovi, svjedoci su bogate povijesti. Zbog položaja koji zauzima, grčki pjesnik i učenjak Kalimah nazvao ga je srcem svih otoka.

Prema mitu, božica Leta koju je progonila Hera, našla je na njemu sigurno utočište gdje je rodila blizance Apolona i Artemidu, Zeusovu djecu. Otok koji je do tada plutao, usidrio se na dnu mora. Mit prenosi da od tada na ovom svetom mjestu nijednom smrtniku neće biti dozvoljeno ni da se rodi ni da umre. Postoje zapisi da su u nekim povijesnim razdobljima žene pred porod i ljudi pred smrt odlazili na susjedni otok Rineia.

Delose, bi l’ htio ti da sjedište budeš mi sinu,
Febu Apolonu – da hram tu podigne bogat?
Drugi nitko te neće dotaknut nit’ će te cijenit’!
(…)
Rado bih primio ja daljnometnoga vladara
Već od rođenja. Jer ljudi o meni zaista strašno
Govore, dok bih ovako veoma postao cijenjen.
Ali – neću ti kriti – od ovih riječi ja drhtim:
Kažu da će Apolon i odviše ponosit biti…
(…)
Stoga se strašno bojim u duši i u srcu svome,
Kada Apolon jednom sunčano ugleda svjetlo,
Da će prezreti otok jer tlo je krševito moje,
Pa će me nogom okrenut’ i gurnut’ u pučinu morsku.
Ondje će veliki vali neprestano meni po glavi
Pljuskat’, a drugamo on će, gdje svidi se njemu, otići
Te će si podići hram i gajeve pune stabala.

Himna Apolonu, Hesiod

Silni Apolon, bog svjetlosti i Sunca, sklada i ljepote, strijelac koji odapinje svoje strijele u potrazi za istinom i Artemida, božica lova, Mjeseca i čistoće, ona koja vlada nagonskim i animalnim, ostali su zaštitnici otoka koji se razvio u značajno kultno, kulturno, trgovačko i pomorsko središte.

Zapisi iz povijesti

Prema Tukididu, izvorni stanovnici otoka bili su gusari Karinjani koje je kralj Minos protjerao s Krete. Razdoblje renesanse Delos doživljava između IX. i I. st. pr. Kr., kada su svetišta Apolona i Artemide bila već čuvena, a štovanje blizanaca zadobilo panhelenski karakter. Iako više izvora navodi da je u I. st. pr. Kr. na njemu živjelo čak 30 0001 stanovnika, to ipak djeluje nevjerojatno kad uzmemo u obzir da je njegova površina svega 3,4 km2. Kroz svoju dugu i dinamičnu povijest bio je pod vlašću Rima, Bizanta, Mlečana i Osmanskog carstva.

Zbog povoljnog pomorskog položaja na Delos su pristajali brodovi koji su prevozili žito, lanene tkanine i papirus iz Egipta, zatim crnomorsku ribu, stoku, kožu, miletsku vunu, perzijske tepihe, mirisna ulja iz Arabije, broncu i obuću iz Etrurije, bakar s Eubeje i Cipra… U II. st. pr. Kr. bio je najveće trgovačko središte tadašnjeg poznatog svijeta. Iako je većina stanovništva bila iz Atene i Rima, Delos su nastanjivali i Sirijci, Feničani, Libijci, Egipćani… U takvoj kozmopolitskoj atmosferi vladao je harmoničan suživot i štovala su se različita božanstva.

Koliko je otok bio cijenjen, najbolje opisuje sljede­ća anegdota. Za vrijeme perzijskog osvajanja Kikladskih otoka, Delos je bio pošteđen. Herodot kaže da su Deljani napustili Delos i prebjegli na Ten. Kada je Datis, vođa perzijske vojske, saznao gdje se Deljani nalaze, poručio im je po glasniku: “Sveti ljudi, zašto odlazite u bijegu i sumnjičite me za nečasne postupke? I sâm imam dovoljno razuma, a i kralj mi je izdao takvu zapovijed, da ne nanosim nikakve štete zemlji u kojoj su se rodila dva boga.”

Zbog svega navedenog postao je važno središte u kreiranju povijesnih događaja. Jedan od njih je i poznati Delski savez iz 478. g. pr. Kr., ujedinjenje grčkih polisa predvođenih Atenom. Zasjedalo se u Apolonovu hramu, gdje je bila i riznica. Periklo ju je nakon dvadesetak godina preselio u Atenu, a Plutarh piše da se mnogima taj postupak nije svidio jer su u njemu vidjeli Periklovu namjeru da zajedničkim novcem izgrađuje Atenu.

Delosu je u I. st. pr. Kr. presudio napad Mitridata VI., kralja Ponta i Male Armenije, velikog neprijatelja Rimskog Carstva, nakon čega svi oblici religijskih, trgovačkih i pomorskih aktivnosti polako zamiru. Pauzanija navodi da je otada otok gotovo nenaseljen. Ostaje otvoreno pitanje kako je zapravo došlo do zamiranja uzavrelog života na Delosu. Zašto su gotovo preko noći ostali prazni hramovi, ali i raskošne palače bogatih trgovaca i brodovlasnika? Povijest je i na ovom geografski malom prostoru još jednom dokazala da civilizacije i kulture imaju svoje rođenje, uspon i svoj suton, koji će nakon Delosa uskoro sustići i čitavu drevnu Heladu.

Delos-hram

Život na Delosu

Događanja na Delosu u razdoblju prije naše ere bila su popularna poput Olimpijskih i Pitijskih igara. Delski glazbeno-poetski festivali nalikovali su današnjim festivalima i čitav ­svijet je hrlio da vidi najpopularnije izvođače iz svih krajeva Grčke. Ova su se događanja odigravala u kazalištu izgrađenom u IV. st. pr. Kr. koje je moglo primiti oko sedam tisuća gledatelja.

U Apolonovu slavu, svake četvrte godine upriličila bi se svetkovina “Delija” u organizaciji saveza grčkih plemena i polisa okupljenih oko Apolonova svetišta. Nakon ceremonijalne svečanosti slijedila su gimnastička, sportska i glazbena natjecanja, zborsko pjevanje i plesovi.

Svečanost nazvana “Manja Delija” ili “Apolonija” obilježavala se svake godine u slavu Tezejeve pobjede nad Minotaurom. Atenjani su se bili obvezali da će svake godine štovati Apolona šaljući izaslanike na Delos Tezejevom lađom. Da bi se sačuvala čistoća prigode, nisu bila dopuštena pogubljenja tijekom izbivanja lađe, koje je jednom prilikom trajalo trideset dana. Dan prije nego što je Sokratu izrečena smrtna kazna, svečana lađa otplovila je na Delos, te je izvršenje također odgođeno do njezina povratka.

Postoji posebna veza između otoka i matematike. Matematički pojam “delski problem” jedan je od poznatih klasičnih matematičkih problema. Prema mitu, jednom je delfijsko proročište za vrijeme kuge savjetovalo Deljane da bogu Apolonu, kako bi ga umilostivili, sagrade oltar dvostruko većeg volumena i to tako da i dalje bude u obliku kocke – uz uvjet da se pri određivanju njegovih dimenzija smiju služiti samo ravnalom i šestarom. Ovaj problem se svodi na geometrijsko rješenje kubne jednadžbe oblika: x3 = 2a3. Danas znamo da je taj problem nerješiv ravnalom i šestarom.

Poznato je da su se na Delosu tijekom IV. i III. st. pr. Kr. održavale i “Hersonesije”, svečanosti u čast Grka iz Hersonesa2, grada na jugozapadnoj obali Krimskog poluotoka gdje se štovao Heraklo. Grad su u jeku grčke kolonizacije osnovali dorski Heleni u ­V. st. pr. Kr., a među njima je navodno bilo i Deljana.

Sportski duh razvijao se u gimnazijima i na stadionu, trgovina se obavljala u agori, na glavnom trgu bi se okupljali građani, sazivalo ljudstvo u vojsku ili se razgovaralo o politici i filozofiji.

Pitagorin biograf Jamblih spominje, za razliku od slavnih samotračkih i eleuzinskih, manje poznate ­delske misterije navodeći da je i Delos bio sveto mjesto upućivanja u tajna znanja o smislu života i smrti.

Muzej na otvorenom

Uz najpoznatiji Apolonov hram, u kojem je bio smješten osam metara visok kip boga izrađen od drveta i prekriven zlatom, na Delosu su, prema raznim izvorima, nekada postojali i Atenin, Dionizov, Afroditin i Hermesov hram, hram božice Lete, Here, hram Herakla, ­Asklepija, zatim dorski hram trijade Serapis, Izida i Anubis, pa hramovi sirijskih božanstava Adada i Atargatisa te čak i sinagoga. Ostaci mnogih hramova postoje i danas.

Čuvene statue lavova, koje su stanovnici otoka Naksosa posvetili Apolonu, čuvale su prilaz hramu svojim strašnim razjapljenim čeljustima. Pretpostavlja se da ih je bilo i više od 163.

Minojska fontana pored Apolonova svetišta, isklesana izravno iz prirodne stijene, bila je posvećena kultu nimfi. Sačuvan je i velik broj umjetničkih djela iz mozaika koji su ukrašavali interijere u hramovima i privatnim kućama.

Od zadivljujuće količine eksponata pronađenih na ovako malom otoku posebno intrigiraju brončana maska Dioniza; kameni peplos4 Kore, arhaični kip mlade djevice pronađen u Apolonovu svetištu; mramorni kip Boreja, sjevernog vjetra, kako otima atensku princezu Oritiju; korintski alabastron, kip krilate božice Pobjede – Nike…

Delos-kuca-dupinaDelos danas

Davno je utihnula vreva nekadašnje delske svakodnevice. Jedine moderne građevine na otoku su muzej, kavana i nekoliko kućica za stražare, arheologe, konzervatore, arhitekte i tehničare koji borave ovdje tijekom cijele godine i obavljaju važne konzervatorske i restauratorske radove. Iako sjeverni vjetrovi i prevelika blizina Egejskoga mora stalno prijete spomenicima, ulaže se veliki napor kako bi sve što je Grcima bilo važno u povijesnom, umjetničkom, filozofskom i religijskom smislu ostalo sačuvano od zaborava. UNESCO je 1990. godine Delos upisao na popis svjetske baštine.

Spomenici, mali i veliki, u vodama Egejskog mora čuvaju mnogo više od onog što je oku vidljivo – čežnju duše da u ovim tragovima pronađe odjeke vječnosti.

1 Portal grčkog Ministarstva kulture

http://odysseus.culture.gr/h/3/eh351.jsp?obj_id=2371

2 Grad se nalazio na mjestu današnjeg Sevastopolja.
3 Danas ih je sačuvano svega 5, i još 3 u fragmentima.
4 Peplos – tipična odjeća za žene iz klasičnog razdoblja stare Grčke (do 500. g. pr. Kr.).

Autori: Danijela Šušić i Marta Mihičić