Moramo razviti osjećaj opće odgovornosti prema različitim pro­ble­mima s kojima se suočava naš planet. Odgovornost ne leži samo na vođama naših zema­lja ili na onima koji su imenovani ili izabrani za obavljanje određenog posla. Ona leži na svakome od nas pojedinačno. Mir, primjerice, počinje unutar svakog od nas. Kad imamo unutarnji mir, možemo biti u miru s onima oko nas…

Dalaj Lama, prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir

Ekologiju bismo mogli jedno­stavno definirati kao poznavanje međusobne povezano­sti i odnosa različitih oblika života unu­tar prirode. Ova međusobna povezanost i međuovisnost živih bića u samoj je biti i budističkog učenja. Tibetanski lama Sogyal Rinpoche kaže: …sve stvari, kada se sagledaju i shvate njihovi istinski odnosi, nisu samostalne nego međuovisne. Pogledajte stablo. Kada razmišljate o stablu, skloni ste misliti o nečemu izrazito odvojenom; i do neke razine… ono jest. Međutim, kada stablo promotrite pažljivije, vidjet ćete da ono u konačnici nema neovisno postojanje… Ako biste dalje razmišljali o stablu, otkrili biste da sve u univerzumu pomaže stablu kako bi bilo upravo to što jest, da ne može ni u jednom trenutku biti odvojeno od bilo čega drugoga, kao i to da se njegova priroda neprestano neprimjetno mijenja.

Narušavanje prirodne ravno­teže, onečišćenje zraka, tla, vode i hrane, izumiranje biljnih i živo­tinjskih vrsta nisu rezultat pukog zanemarivanja prirode, oni su posljedice puno dubljih uzroka, što priziva Buddhino učenje o uzročno-posljedičnom slijedu događanja u kojem jedno stanje proizlazi iz onog koje mu prethodi i uvjetuje ono koje slijedi. Ekološke krize su samo tužna slika problema koji se nalaze u njihovoj pozadini: pretje­rane vezanosti za materijalno, okrenutosti sebi, bešćutnosti, nasilja, otuđenosti, itd.

Međutim, čovječanstvo se u svojoj dugoj povijesti oduvijek susretalo s ovim problemima, a njegova bogata tradicija može mu ponuditi dragocjena isku­stva za izlazak iz krize. Primjerice, Buddhino učenje koje se upravo temelji na poštivanju i samilo­sti za sva živa bića, može pomoći vraćanju ekološke uljudnosti prema svemu što nas okružuje, a što vodi uspo­stavi ravnoteže i ozdravljenju.

EKOLOGIJA_TenzinNorbu_BuddhaDragulji od milijun lica

Buddha uspoređuje univerzum s golemom mrežom u koju je utka­no mnoštvo prekrasnih dragulja od kojih svaki ima nebrojeno lica. Svaki dragulj u sebi odražava sve ostale dragulje u mreži, i s njima je povezan. Ova slika prenosi nekoliko osnovnih budističkih pouka. Kao prvo, to je pouka o tome da je sve u univerzumu povezano i da ništa ne živi izdvojeno. Misliti da je čovjek nešto izdvojeno, da ima poseban status u odnosu na druga bića, uzrok je najveće patnje i zla, kažu budisti.

I suvremena ekologija ističe da su ekosustavi poput gusto isprepletene mreže najrazličitijih životnih oblika, koji bez međusobne pove­zanosti ne bi opstali. Dapače, u socijalnoj ekologiji napominje se kako i ljudske zajednice preživljavaju po istoj prirodnoj zakonitosti: da bi svakog dana imali sve što nam je potrebno, nužni su nam drugi ljudi različitih zanimanja čije su vještine od velike važnosti: pekar, obućar, liječnik, učitelj i tako dalje…

Sljedeće čemu nas podučava ova slika je učenja o djelovanju ili karmi, učenje o povezanosti uzroka i posljedice. Iako u svako­dnevnom životu zanemarujemo ili ne uoča­vamo njihove odnose, budizam naglašava njihovu neraskidivu ­povezanost.

Ništa ne može funkcionirati iz­dvojeno. Sve što nam se događa, ugodno ili neugodno, ima svoje uzroke, i sve što činimo uzrok je budućih stanja. Ovo učenje koje povezuje uzroke i posljedice ima veliku primjenu u suvremenoj ekologiji u još jednom kontekstu: ono nas podučava da ne zaboravimo kako svako djelo, pozitivno ili negativno, čak i ono najmanje, rađa posljedicama.

Ne smijemo zaboraviti da u ovom karmičkom lancu sudjeluje nebrojeno mnogo bića. Sve u univerzumu je međusobno povezano, ima svoju ulogu u lancu povezano­sti pa tako zaslužuje našu pažnju. Iz ovog konteksta, otuđenost ne samo od prirode, nego i od drugih ljudi, može voditi još većim ekološkim problemima.

Ova misao, naravno, ohrabruje kada se radi o pozitivnim djelima. No, puno je veći problem s negativnim djelima. Buddha kaže: Nemojte previdjeti negativna djela samo zato što su mala; koliko god iskra bila mala, može zapaliti plast sijena velik kao planina.

I uistinu, često mislimo kako onečišćenja ograničenog prostora, manje zagađenje hrane i vode, ili izumiranje neke biljne ili životinjske vrste, nisu povezani s našim vlastitim životima i da na nas neće imati izravne posljedice. Budizam podučava upravo suprotno, a ekologija kao znanost o međusobnom odnosu živih bića i njihovog okoliša podržava ova tradicionalna stajališta.

Ekološki stavovi budizma koje navodimo nisu bili samo teoretski. U djelu Vinaya Pitaka dan je detaljan opis svakodnevnih redovničkih pravila upotrebe vode za piće i, odvojeno, vode za održavanje higijene, izrade bunara, i drugog. Redovnicima je bilo strogo zabranjeno bacati otpat­ke u rijeke ili jezera, a smatralo se da onečišćavanje izvora vode ima ­ozbiljne karmičke posljedice. Ostala pravila i način života predstavljamo primjerima iz zbirke priča Jataka.

potokPriče Jataka

Jataka, zbirka priča o Buddhinim prethodnim životima (jati), čitatelju otkriva tradicionalne budističke poduke. U obliku jednostavnih priča zbirka daje jednostavne odgovore na neka od najvećih životnih pitanja. U njima se naglašava sposobnost slušanja savjeta, sposobnost ispravnog izbora, upozorava se na manjak ili nepotpuno znanje koje je uvijek uzrok loših posljedica. U pojedinim pričama ističe se potreba dubljeg razumijevanja okolnosti i događaja, budući da međusobna karmička povezanost uzroka i posljedica nije uvijek lako uočljiva. Također, navodi se važnost upoznavanja drugih bića i njihovih potreba kako bi im se moglo pomoći na točno odgovarajući način.

Na primjer, u jednoj od priča majmunima se daje odgovornost zalijevanja vrta dok su vlasnici odsutni. U velikoj želji da to učine što bolje, majmuni počupaju biljke kako bi po duljini njihovog korijena odredili koliko je vode potrebno svakoj od njih. Tako unište cijeli vrt. Poput majmuna iz priče, i mi, znanstvenim i tehnološkim dostignućima, često u najboljoj namjeri, ali bez dovoljno znanja, uništavamo ekološku ravnotežu planeta na kojem živimo.

Često opisani uzroci loših posljedica u pričama su oholost i ponos na znanje: neki brahman je naučio čaroliju kako oživjeti mrtve. Dok su išli šumom prijatelju se hvalio kako će za njega oživjeti mrtvog tigra. Prijatelj je bio oprezniji i popeo se na drvo, a oživljeni tigar je u trenu rastrgao brahmana.

U nekoliko priča opisuje se osveta prirode prema nezahvalnima, kao, na primjer, u priči o grupi putnika koji su se izgubili u šumi. Od smrti ih je spasilo čarobno stablo čije su se otkinute grančice pretvarale u vodu, hranu i dragocjenosti. Međutim, putnici, zaslijepljeni pohlepom, poželješe posjeći stablo da vide što će im dati korijen! Samo jedan od njih reče da to ne čine, jer stablo pruža tako ugodnu hladovinu. No, to nije bilo dovoljno da bi ih spriječilo, oni ga sruše i tako izazovu gnjev kralja Zmija pod čijom je zaštitom bilo to stablo. Na kraju priče, kralj Zmija usmrti sve putnike osim onoga koji nije bio pohlepan.

Thangka oslikana prizorima iz prica Jataka

Thangka oslikana prizorima iz priča Jataka, XVIII.-XIX. st., Phajoding Gonpa, Thimphu, Butan

Od ostalih za ekologiju zanimljivih tema, tu su priče o gomilanju nepotrebnih stvari, o ulozi kralja, odnosno o odgovornosti onih koji upravljaju određenim područjem i ljudima, dok posebno mjesto zauzima razvijanje samilosti prema svim živim bićima.

U Dummedhajataki se govori o tome kako je Buddha preobratio tisuće ljudi od nepotrebnog žrtvovanja životinja: princu od Benaresa bilo je odbojno vedsko žrtvovanje golemog broja životinja. On uvodi nova pravila budističke obaveze odricanja od krvavih žrtvi kako bi se sačuvali životi nedužnih životinja. Danas među najpoznatijima, ali i prečesto vrlo površno shvaćenim budističkim mislima, svakako su sljedeće riječi iz Dhammapade ili Put savršenstva: Sva se bića boje opasnosti, život je svima drag. Kada čovjek ovo shva­ti, on ne ubija niti izaziva uboj­stvo. Čovjek koji zbog svoje sreće povrjeđuje druge koji također žele sreću, poslije toga neće naći sreću.

Brojne su preostale poduke budizma koje tijekom proteklih tisućljeća nisu izgubile na svojoj aktualnosti. Za kraj, citirajmo još jednom Dalaj Lamu, velikog suvremenog zago­vornika ekologije, koji kaže: Uništavanje prirode i prirodnih bogatstava proizlazi iz nezna­nja, požude i nedostatka poštovanja prema životu na Zemlji …Moramo pokušati nadići takva stanja uma razvija­njem svijesti o uzajamnoj ovisnosti pojava, zaziranjem od želje da povrijedimo druga živa stvorenja te razumijevanjem potrebe za suosjećanjem … Ne možemo se nadati da ćemo višeslojne pro­bleme moći riješiti pristupajući im jednostrano i sebično … Naši propusti posljedica su neznanja o našoj međusobnoj povezanosti … Znanje nam je potrebno da bismo se brinuli o sebi, o svakom dijelu Zemlje i životu na njoj, kao i o svim budućim naraštajima. To znači da je stjecanje i širenje zna­nja o okolišu od velike važnosti za svakoga.

Autor: Ivančica Krivdić