U većim urbanim sredinama sve se učestalije govori o “odvojenosti čovjeka od prirode”, odnosno o potrebi “povratka prirodi” i sl. Čovjek današnjice osjeća to i na fizičkom i na psihičkom planu, što potvrđuju brojna znanstvena istraživanja.
Na to svakako utječe nedostatak zelenih površina, a posebno velikih stabala i grmova čije su korisnosti brojne. Naime, poznato je da drveće stvara puno više kisika nego što ga troši. Što se tiče ugljičnog dioksida, situacija je obrnuta – puno više ga troši nego što ga stvara, što je za gradske sredine itekako važno. Drveće i grmlje k tome smanjuju buku i do 60 %, a uz to lišće na sebe skuplja i velike količine prašine. Stoga brojni stručnjaci različitih struka (šumari, urbanisti, psiholozi…) nastoje primijeniti navedena saznanja kako bi se poboljšala kvaliteta života u gradovima.
Među njima se u novije vrijeme istaknuo Cecil Konijnendijk, doktor znanosti iz ekonomije, agronomije i šumarstva. Od 2020. godine je i suosnivač ustanove Nature Based Solutions Institute, čija je briga ozelenjivanje gradova diljem svijeta utemeljeno na znanstvenim dokazima.
On je na osnovu brojnih istraživanja predložio inicijativu koju je nazvao 3-30-300. O tome kaže: “Uveli smo pravilo 3-30-300 za razvoj urbanih šuma i stvaranje zelenih i zdravih gradova. Svatko bi trebao moći vidjeti 3 stabla iz svog doma, živjeti u četvrti s najmanje 30% površine pokrivene krošnjama drveća (ili vegetacije) i biti udaljen najviše 300 metara do najbliže zelene površine koja omogućuje brojne rekreacijske aktivnosti.”
Priredio: Damir Krivdić
