Mi smo skupina međunarodno poznatih znanstvenika iz različitih znanstvenih područja (biologija, neuroznanost, psihologija, medicina, psihijatrija) koji su sudjelovali na Međunarodnom samitu o post-materijalističkoj znanosti, duhovnosti i društvu. Samit održan u Canyon Ranchu u Tucsonu u Arizoni od 7. do 9. veljače 2014. godine organizirali su dr. sc. Gary E. Schwartz i dr. sc. Mario Beauregard sa Sveučilišta Arizona te dr. sc. Lisa Miller sa Sveučilišta Columbia. Cilj nam je bio raspraviti utjecaj materijalističke ideologije na znanost i pojavu post-materijalističke paradigme u znanosti, duhovnosti i društvu. Došli smo do sljedećih zaključaka:

1.

Suvremeni znanstveni svjetonazor pretežno se temelji na pretpostavkama koje su usko povezane s klasičnom fizikom. Materijalizam – ideja da je materijalni svijet jedina stvarnost – jedna je od tih pretpostavki. S tim povezana pretpostavka je redukcionizam koji podrazumijeva da se kompleksne stvari mogu shvatiti njihovim svođenjem na interakciju njihovih dijelova ili na jednostavnije ili temeljnije stvari kao što su sitne materijalne čestice.

2.

Tijekom XIX. stoljeća te su se pretpostavke suzile, pretvorile u dogme te su srasle u ideološki sustav vjerovanja koji je poznat kao znanstveni materijalizam. Taj sustav uvjerenja podrazumijeva da je um fizička aktivnost mozga i da naše misli ne mogu imati nikakav utjecaj na naš mozak i tijelo, na naše postupke i na fizički svijet.

3.

Ideologija znanstvenog materijalizma postala je dominantna u akademskoj zajednici tijekom XX. stoljeća. Toliko dominantna da je većina znanstvenika počela vjerovati da se temelji na utvrđenim empirijskim dokazima i da predstavlja jedini racionalni pogled na svijet.

4.

Znanstvene metode utemeljene na materijalističkoj filozofiji bile su vrlo uspješne ne samo u većem razumijevanju prirode nego i u većoj kontroli i slobodi kroz napredak tehnologije.

5.

Međutim, gotovo apsolutna dominacija materijalizma u akademskom svijetu ozbiljno je ograničila znanosti i otežala razvoj znanstvenog istraživanja uma i duhovnosti. Vjera u tu ideologiju, kao isključivi okvir za razumijevanje stvarnosti, prinudila je znanstvenike na zanemarivanje subjektivne dimenzije ljudskog iskustva. To je dovelo do ozbiljno iskrivljenog i osiromašenog razumijevanja nas samih i našeg mjesta u prirodi.

6.

Znanost je prije svega nedogmatska, nepristrana metoda stjecanja znanja o prirodi promatranjem, eksperimentalnim istraživanjem i teorijskim objašnjenjem pojava. Njezina metodologija nije istoznačna materijalizmu i ne smije biti vezana za bilo koja uvjerenja, dogme ili ideologije.

7.

Na kraju XIX. stoljeća fizičari su otkrili empirijske fenomene koje klasična fizika ne može objasniti. To je dovelo do razvoja, tijekom 1920-ih i početkom 1930-ih, nove revolucionarne grane fizike nazvane kvantna mehanika (KM). Kvantna mehanika dovodi u pitanje materijalne temelje svijeta pokazujući da atomi i subatomske čestice zapravo nisu čvrsta tvar – one ne postoje sa sigurnošću na određenim prostornim lokacijama i u određenim vremenima. Ono što je najvažnije, kvantna mehanika uvodi um u svoju osnovnu koncepcijsku strukturu jer je ustanovljeno da su promatrač-fizičar i metoda koja se koristi prilikom promatranja – povezani. Prema jednom tumačenju kvantne mehanike ta pojava podrazumijeva da je svijest promatrača vitalno važna za postojanje fizičkih događaja koje opažamo i da mentalni doživljaji mogu utjecati na fizički svijet. Rezultati nedavnih eksperimenata podupiru to tumačenje. Ti rezultati upućuju na to da fizički svijet više nije primarna ili jedina komponenta stvarnosti i da se ne može potpuno razumjeti bez dovođenja u vezu s duhom.

8.

Psihološka istraživanja pokazala su da svjesna mentalna aktivnost može uzročno-posljedično djelovati na ponašanje i da je eksplanativna i prediktivna vrijednost uzročnih čimbenika (npr. uvjerenja/vjerovanja, ciljevi, želje i očekivanja) vrlo visoka. Štoviše, istraživanja u psihoneuroimunologiji pokazuju da je aktivnost fizioloških sustava (npr. imunoloških, endokrinih, kardiovaskularnih) povezana s mozgom. U drugim aspektima, studije oslikavanja mozga (neuro­imaging) za utvrđivanje učinka emocionalne samoregulacije, psihoterapije i placeba pokazuju da mentalni doživljaji značajno utječu na aktivnost mozga.

9.

Istraživanja takozvanih parapsiholoških fenomena upućuju na to da ponekad možemo dobiti smislene informacije bez korištenja uobičajenih osjetila i na način koji nadilazi uobičajena ograničenja prostora i vremena. Štoviše, parapsihološko istraživanje pokazuje da možemo mentalno utjecati – nadaleko – na fizičke uređaje i na žive organizme (uključujući i druga ljudska bića). Parapsihološko istraživanje također pokazuje da se udaljeni umovi mogu ponašati kao da su u nelokalnoj korelaciji, odnosno korelacija između udaljenih umova je, pretpostavlja se, neposredovana, izravna (oni nisu povezani s bilo kojim poznatim energetskim signalom), neumanjena, potpuna (ona se ne smanjuje s povećanjem udaljenosti), i trenutačna (pojavljuje se istovremeno). Ti događaji toliko su česti da se ne mogu smatrati anomalijama, niti iznimkama od prirodnih zakona, nego pokazateljima potrebe za jednim širim eksplanativnim okvirom koji se ne može temeljiti isključivo na materijalizmu.

10.

Svjesna mentalna aktivnost može se doživjeti u kliničkoj smrti, tijekom srčanog zastoja (to je ono što se naziva “iskustvo blisko smrti”). Neki koji su doživjeli to iskustvo blisko smrti izvijestili su o autentičnim izvantjelesnim opažanjima (tj. percepcijama za koje se može dokazati da se podudaraju sa stvarnošću), koja su se javila tijekom srčanog zastoja. Oni koji su doživjeli iskustvo blisko smrti izvještavaju o dubokim duhovnim doživljajima tijekom tog stanja. Važno je napomenuti da električna aktivnost mozga prestaje unutar nekoliko sekundi nakon srčanog zastoja.

11.

Kontrolirani laboratorijski eksperimenti dokumentirali su da iskusni istraživački mediji (ljudi koji tvrde da mogu komunicirati s umovima ljudi koji su fizički mrtvi) ponekad mogu dobiti vrlo precizne informacije o pokojnima. To nadalje podupire zaključak da um može postojati odvojeno od mozga.

12.

Neki materijalistički nastrojeni znanstvenici i filozofi odbijaju priznati ove fenomene jer nisu u skladu s njihovom isključivom koncepcijom svijeta. Odbacivanje post-materijalističkog istraživanja prirode ili odbijanje objavljivanja snažnih znanstvenih dokaza koji podupiru post-materijalistički okvir, protivi se istinskom duhu znanstvenog istraživanja, a taj je da empirijske podatke uvijek treba adekvatno ispitati. Podaci koji se ne uklapaju u ustaljene teorije ne mogu se odbacivati a priori. Takvo odbacivanje pripada području ideologije, a ne znanosti.

13.

Važno je shvatiti da se parapsihološki fenomeni, iskustva bliska smrti tijekom srčanih zastoja i dokazi o ponavljanjima tih iskustava kod vjerodostojnih istraživačkih medija, doživljavaju kao anomalije samo kada se gledaju kroz objektiv materijalizma.

14.

Štoviše, materijalističke teorije ne uspijevaju razjasniti kako mozak može stvoriti um, a nisu u stanju uzeti u obzir empirijske dokaze na koje se aludira u ovom Manifestu. Taj neuspjeh govori nam da je vrijeme da se oslobodimo od okova i sljepila stare materijalističke ideologije, da proširimo koncept prirodnog svijeta i da prihvatimo post-materijalističku paradigmu.

15.

Prema post-materijalističkoj paradigmi:
a) Um predstavlja aspekt stvarnosti, primordijalan kao i fizički svijet. Um je temelj svemira, odnosno ne može se izvesti iz materije i svesti na ništa osnovnije.
b) Postoji duboka međusobna povezanost između uma i fizičkog svijeta.
c) Um (volja/namjera) može utjecati na stanje fizičkog svijeta i djelovati na nelokalnom (ili produljenom) modu, tj. nije ograničeno na određene točke u prostoru, kao što su mozgovi i tijela, niti na određene točke u vremenu, kao što je sadašnjost. Budući da um može nelokalno utjecati na fizički svijet, stoga namjere, emocije i želje eksperimentatora možda neće biti sasvim izolirane iz eksperimentalnih rezultata, čak i u uvjetima kontroliranih i “slijepih” eksperimenata.
d) Umovi su očito neograničeni i mogu se sjediniti na način koji sugerira jedinstveni Jedan Um koji uključuje sve individualne, pojedinačne umove.
e) Iskustva bliska smrti kod srčanog zastoja sugeriraju da mozak djeluje kao primopredajnik mentalne aktivnosti, odnosno um može raditi putem mozga, ali ga on ne stvara. Iskustva bliska smrti koja se javljaju kod srčanog zastoja, s dokazima istraživačkih medija, dodatno upućuju na opstanak svijesti nakon tjelesne smrti i postojanje drugih razina nefizičke stvarnosti.
f) Znanstvenici se ne bi trebali bojati istraživati duhovnost i duhovna iskustva jer to predstavlja središnji aspekt ljudskog postojanja.

16.

Post-materijalistička znanost ne odbacuje empirijska opažanja i veliku vrijednost dosadašnjih znanstvenih dostignuća. Ona nastoji proširiti ljudske kapacitete da bi bolje razumjeli čuda prirode te da bi u tom procesu ponovno otkrili važnost uma i duha kao dijelova suštinskog tkanja univerzuma. Post-materijalizam uključuje materiju koja se vidi kao osnovni dio univerzuma.

17.

Post-materijalistička paradigma ima dalekosežne implikacije. Ona temeljito mijenja viziju koju imamo o sebi, vraća nam naše dostojanstvo i moć, kao ljudima i kao znanstvenicima. Ova paradigma potiče pozitivne vrijednosti kao što su suosjećanje, poštovanje i mir. Naglašavajući duboku vezu između nas i prirode u cjelini, post-materijalistička paradigma promiče ekološku svijest i očuvanje naše biosfere. No, to nije ništa novo, već samo četiri stotine godina zaboravljeno znanje da proživljeno transmaterijalno razumijevanje može biti kamen temeljac zdravlja i dobrostanja, znanje koje je sačuvano u drevnim praksama duha-tijela-duše, religijskim tradicijama i kontemplativnim pristupima.

18.

Prelazak s materijalističke na post-materijalističku znanost može biti vitalno važan za evoluciju ljudske civilizacije. To čak može biti ključnije od prelaska s geocentrizma na heliocentrizam.

* Manifest za post-materijalističku znanost pripremili su: dr. sc. Mario Beauregard (Sveučilište Arizona), dr. sc. Gary E. Schwartz (Sveučilište Arizona) i dr. sc. Lisa Miller (Sveučilište Columbia), u suradnji s: dr. Larry Dossey, dr. sc. Alexander Moreira-Almeida, dr. sc. Marilyn Schlitz, dr. sc. Rupert Sheldrake i dr. sc. Charles Tart.

http://opensciences.org/about/manifesto-for-a-post-materialist-science

S engleskog prevela: Dijana Kotarac