Grčki kipKao tema za razmišljanje umjetnost predstavlja uzbudljiv svijet, s mnoštvom nijansi, sugestivnih i ujedno dubokih, no zbog njegove je prirode taj svijet teško sagledati s racionalnog i logičkog gledišta.

Što reći onome tko ushićeno promatra djelo kipara Antonija Canove, koga uzdiže zvuk flaute u trenucima osame, ili u sumrak prolazi podno stupova Karnaka, ili je uronjen u stihove Rubena Darija? Umjetnost nam se očigledno obraća drugim jezikom koji se ne može racionalno analizirati.

Ipak, ona je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi, kroz umjetnost dajemo i kroz umjetnost primamo. Iako je potrebno probuditi određeni nutarnji osjećaj da bi se pomoću umjetnosti moglo vidjeti i čuti skrivenu tajnu do koje nas vodi, prodiranje u njenu bit i bit ljepote, poniranje u ljudsku prirodu filozofskim promišljanjem može nas dovesti do sklada, otvoriti mogućnost shvaćanja i opažanja tih nutarnjih osjećaja ili osjećaja duše.

Dvadeseto je stoljeće bilo velika alkemijska peć transformacija, ali je velika brzina mnogih promjena spriječila njihovu mogućnost asimilacije. Prečesto smo htjeli živjeti osjećaj grandioznosti isključivo kroz kreativnost i originalnost koja raskida sa svime i nastoji opravdati samu sebe. Razbijene su mnoge stare forme, ali s razbijenim kalupima starih formi odbačeni su i principi i ideje svojstvene čovjeku.

Brončani kočijašMnoštvo struja ispreplelo je tapiseriju prošlog stoljeća. Mnogi veliki umjetnici prošli su neopaženo, drugi su se uspjeli probiti kroz gusto potrošačko društvo, međutim, prevladao je nažalost krajnji relativizam koji je učinio da se izgube smisao i svrha umjetnosti, da se ona odvoji od ljepote. Ovaj gubitak svrhe nadjačao je zdravu relativnost pretvarajući se u apsolutni relativizam, pri čemu u ime originalnosti vrijedi sve. A što ako se ujedine originalnost i ljepota?

Umjetnost kao plemenito izražavanje, koju danas osjećaju toliki neznani umjetnici, treba ponovo pronaći svoj identitet.

Ako je točno da umjetnost treba dinamičnu plastičnost onoga što je živo, da postoje mnogi relativni i subjektivni elementi, također je točno da umjetnost treba pobijediti dvosmisleni govor demagogije, tu potrebu da ugodi čitavom svijetu ne govoreći ništa osim nejasnih stvari koje nastoje zadovoljiti svakog, a ni na što ne obvezuju.

Međutim, ništa nije udaljenije od dvosmislenosti nego što je umjetničko stvaralaštvo koje je združeno s estetskim težnjama autora, bez obzira sviđalo se to potrošačkom društvu ili ne.

Danas se ponovno pojavljuju mlade duše koje, oslobođene ograničenja, žele stvoriti novu umjetnost i ispuniti je sadržajem čiji korijen leži u onom najdubljem i najljepšem u ljudskoj prirodi.

Egipatski stupUmjetnost kao put ka intuiciji

Na dugom putu razvoja ljudske misli o umjetnosti oduvijek je jasno da je jezik umjetnosti intuitivan, da ne pripada racionalnome. Od vremena klasične filozofije umjetnost se smatrala jednim od stupova kulture koji, zajedno s politikom, znanošću i religijom, čini četiri strane civilizacijske piramide. Od ova četiri stupa put znanosti najviše je obilježen racionalnim. Politika, kao primjena zakona, organizacije, pravde, također je racionalna. Obje se više oslanjaju na logičko i konceptualno povezivanje, iako im je potreban i intuitivni aspekt da bi bile cjelovite. Moderna neuroznanost povezuje ih s lijevom polutkom mozga, čija je funkcija više usmjerena na analizu, logiku, itd.

Nasuprot tome, umjetnost i religija su intuitivnije. Rekli bismo da čovjeka stavljaju u dodir s idejom bez intervencije mišljenja, racionalnog koji je temelj intelekta. To čine kroz alegoriju, simbol i sliku. Slijedeći istraživanja moderne neuroznanosti, one su više povezane s funkcijom desne, kreativnije polutke mozga koja sintetizira i koristi se slikama i simbolima.

Dakle, umjetnost u nama pokreće elemente koji nam omogućuju da bolje vidimo preko utisaka nego što shvaćamo preko pojmova. Stoga je taj put ponekad puno bliži osjećaju i senzibilnosti nego razmišljanju i razumijevanju.

labuđe jezero

Don QuijoteIntuiciju je teško definirati jer je apstraktna, a zapadni su jezici, u poplavi tehničkih i komercijalnih izraza, izgubili sposobnost izražavanja dubokih i suptilnih nijansi. Tako se intuiciju doživljava kao jedan oblik izražavanja ideja u svijetu mašte putem rezonancije i analogije.

Platon je govorio da kontemplacija o lijepom priziva našu nutarnju ljepotu i stavlja nas u kontakt s arhetipom ili idejom Lijepoga u onoj mjeri u kojoj smo uspjeli probuditi naše nutarnje opažanje. Ova sposobnost rezonancije, komuniciranja bića pomoću srodnih harmonija, ujedinjuje nutarnje s vanjskim, formu s uzvišenijim mislima.

Ova karakteristika daje umjetnosti neizmjernu plastičnost kao i veliku moć komunikacije, i stoga se na prirodan način može približiti velikom broju ljudi koji posjeduju izvjestan senzibilitet.

BeatlesPotrebno je razlikovati senzibilnost od sentimentalnosti. Sentimentalnost govori o slabosti pred osjećajima ili emocijama, o osjetljivosti prepuštenoj impulsima, bez volje i inteligencije, dok senzibilnost govori o sposobnosti reagiranja u susretu s estetskim, harmoničnim ili dobrim, o posjedovanju spremne duše i budnih nutarnjih osjetila.

Autor: Miguel Angel Padilla
Sa španjolskog preveo: Krešimir Andjel