Božić, 25. prosinca, dan je koji je u velikom dijelu svijeta posebno posvećen miru i dobroj volji. Te riječi, mir i dobra volja, označavaju stanja neodvojiva jedno od drugoga. Ne samo zato što tamo gdje postoji dobra volja nema sukoba pa postoji mir, nego i zbog toga što čovjek može iskusiti mir jedino ako je iznutra dobre volje.
Svatko želi osjećati mir, biti sretan i usklađen, ali to stanje nije moguće niti može nastupiti blagoslovom bilo koje druge osobe ako u našim vlastitim srcima nemamo što je više moguće dobre volje. To je ustvari istina na kojoj počiva izreka: “Mir ljudima dobre volje.”
Ponekad se postavlja pitanje ne bi li dobrom voljom trebali biti obasuti svi, dobri i loši podjednako. Loši je trebaju više od dobrih. Koji je ispravan način?
Dobrom moramo zračiti prema svima, bez razlikovanja ili vaganja. Međutim, što je to dobro? To zahtijeva duboko razmatranje. U svakom muškarcu i ženi postoji jezgra dobra, a sve što pogoduje njegovom prirodnom izražavanju i širenju najbolja je moguća pomoć. Ta jezgra ili središte, prema hinduskoj, ali i drugim filozofijama, predstavlja vječni dio čovjeka, ono božansko u njemu. Izražava se u ljepoti i u svom samoostvarenju doživljava najpotpunije blaženstvo. Taj je princip također u nama, jedini putem kojeg može doći čisto znanje, bilo o subjektivnom ili o objektivnom svijetu. Ako možemo zračiti utjecajima koji potiču izražavanje te prirodne ljepote, čistog znanja i urođenog dobročinstva, činimo dobro za druge. Prvi korak prema tom zračenju, odnosno prema primarnom procesu u njemu, osjećaj je sličan čežnji, osjećaj iskrene dobre volje prema drugima.
Željeti ili činiti dobro budi dobro u drugima i ostavlja zlo, ako ga u njima uopće ima, netaknutim. Mir se ne može nastaniti u umu ispunjenom lošom voljom, koliko god mi to željeli. Ali ako možemo biti ispunjeni dobrom voljom za sve, bez ograničenja i bez zadrške, prirodno ćemo pronaći mir koji je stanje unutarnje ravnoteže, osjećaj unutarnjeg suglasja neovisan o vanjskim okolnostima. Čak i onima kod kojih se zlo naglašeno očituje, samo kroz elemente dobra koji mogu boraviti ili se kriti u njima možemo prenijeti blagoslov mira. U svakom čovjeku koji čini zlo i zlonamjeran je postoji skriveno biće dobre volje koje čeka i kojemu možemo poslati blagoslov mira. Želimo mir svima, ali po prirodi stvari mir može doseći samo njihov bolji dio. Niže ja može pronaći mir tek kada se stopi s višim i postane njegov odraz ili, drugim riječima, postane prijemčivo i sposobno za dobro.
Ne radi se o tome da drugima niječemo mir, nego o tome da mir može boraviti u našim srcima jedino kada smo u pozitivnom stanju dobre volje.
Čovjek može iskusiti mir jedino ako je iznutra dobre volje.
Bez mira u srcima ljudi, kaos, sukob i ubojstva su neizbježan ishod. Svi se mi nadamo dobu čistog i divnog mira koji će dugo vladati cijelim svijetom, ali takav mir se ne može uspostaviti ako nema mira u srcima ljudi. Ovo je svakako vrlo praktična stvar koju treba razumjeti.
Riječ ljubav obično se smatra snažnijom od riječi dobra volja koju se smatra uobičajenim osjećajem. Riječ ljubav je nažalost zlorabljena, dok dobra volja još nije obezvrijeđena. Može li postojati istinska ljubav u kojoj nema volje za dobrobiti drugoga? Ispitamo li stanje čiste ljubavi, uvidjet ćemo da je to dobrohotna ljubav koja se ne nastoji nametnuti, koja daje drugome isti stupanj slobode koju želi za sebe. To je ljubav koja se tiče sreće i ostvarenja druge individue. Kada se takva ljubav doživi, ona se zapravo ne razlikuje od volje koja želi dobro drugome, one volje koja ima za cilj, za svoju bit, ono što je dobro za drugoga.
Kada govorimo o onome što je dobro za drugoga, često ga razlikujemo od onoga što je dobro za nas. Vrlo je teško odrediti i otkriti što je dobro, što je dobrota ili u čemu se nalazi vrhovno Dobro.
Moramo započeti od mjesta gdje jesmo. Svedimo na temeljne pojmove osnovno dobro kako ga instinktivno zamišljamo za sebe; ti pojmovi moraju vrijediti i za druge. Tražim slobodu, želim sreću. Dakle, to su elementi dobra i za druge ljude. Ja želim izraziti ono što je najbolje u meni; druga osoba treba pomoć ili mogućnost kako bi izrazila ono najbolje u sebi. Ukoliko to nije ostvareno i izraženo u našim odnosima i stavu prema drugima, radi se o ključnom nedostatku. Mi možemo pričati o tome što je dobro za drugu osobu, no nema istinski dobre volje ondje gdje postoji korist ili zadovoljstvo na račun drugoga.
Ispitamo li stanje čiste ljubavi, uvidjet ćemo da je to dobrohotna ljubav koja se ne nastoji nametnuti, koja daje drugome isti stupanj slobode koju želi za sebe.
Koliko uistinu želimo ukinuti razlike i ono što nas odvaja, što postoji između nas i drugih u našim svakodnevnim životima? Imam li jedno mjerilo za sebe, a drugo za ostale? Želim udobnost, odmor, dobru hranu, živjeti u dobrom domu, biti okružen ljubavlju i da netko brine o mojim potrebama u svakom trenutku. Ali kada razmišljamo o drugoj osobi, razmišljamo li o njezinu dobru na jednak način? Mogli bismo reći da je istovjetno razmišljanje o dobru drugih savjet za dosezanje savršenstva. Ili ćemo barem shvatiti koliko smo udaljeni od pravog kriterija, od ispravnog načina življenja naših života.
Svijetu je potreban mir, a glavni preduvjet mira je dobra volja. Potrebna je među pripadnicima različitih naroda, među sljedbenicima različitih vjera, jer se nacionalnost i religija, iako su njihovi utjecaji na nas snažni, nalaze izvan života čovjeka koji teži izražavanju na različite načine. Te su forme međusobno komplementarne jedna drugoj poput boja spektra koji zajedno tvore bijelu svjetlost. Taj život koji je zajednički božanski je u svojoj biti, a njegova priroda koja je obavijena velom materije jednog će dana biti razotkrivena u svakom ljudskom sinu, umjesto da je kao danas zasjenjena i skrivena.
Sve svijesti su odraz jedne svijesti, svi životi su izrazi jednog života.
Početak te objave simbolično je rođenje Krista koji, prema biblijskom mitu, prolazi kroz različite kušnje i napade prije nego što može doći do svog Kraljevstva i zavladati ljudskim srcima. Legenda o Sri Krišni u Indiji vrlo je slična tome. On se smatra inkarnacijom božanstva u Njegovoj drugoj osobi ili Sinu. Ti događaji u životu Spasitelja predočavaju činjenicu da čak i kad se taj božanski princip manifestira u pojedincu, on se mora boriti sa silama svoje niže ili materijalne prirode kojima iz navike podlegne. Ipak, borba na kraju završava pobjedom višeg nad nižim.
Temeljni uzrok patnje u svijetu je osjećaj odvojenosti. Jastvo u nama je najzagušljiviji zatvor i mora doći dan kada će to ograničenje prestati. Ljubav je jedina sila koja nas može podići iz te odvojenosti. Kad se osoba zaljubi, druga osoba za nju privremeno postaje središte božanskog interesa. U svijetu dualnosti, u kojem postoje ja i ti, kada nestane osjećaj jastva, preostaje samo ti. Ali ne postoji samo jedan ti, postoji bezbroj ti-ova. U stanju duhovne ili univerzalne ljubavi sve druge osobe tek su jedna osoba, objekt ljubavi. Svijest oslobođena uza može se usredotočiti bilo gdje unutar kruga svoje beskonačnosti. Za svakoga od nas ne postoji samo jedan fokus, već bezbroj njih. Svi ti-ovi se vide (kada nestane iluzija o sebi) kao odrazi jednog ti. Kada je ljubav potpuna u svemu, ljubljeni je prisutan posvuda. Sve svijesti su odraz jedne svijesti, svi životi su izrazi jednog života. Rođenje te svijesti o jedinstvu je rođenje Krista u svakome od nas, jedinstvo koje može biti fokusirano bilo gdje kao središte bilo kojeg kruga od bezbrojnih krugova.
Nakon što se ta svijest rodi u nama i prevlada otpor i napade sila koje pripadaju tamnom dijelu naše prirode, ona mora rasti sve dok sve u toj prirodi ne bude transformirano njezinom snagom. Tada će se ispuniti zapovijed: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.”
Autor: Nilakanta Sri Ram
S engleskog prevela: Ivančica Krivdić
